„Trenutno nam je najveći izazov tumačenje značenja dobivenih rezultata laboratorijskih pretraga koje opisuju imunološki odgovor na dodir s virusom SARS-CoV-2“

Važnost krvi prepoznata je još od drevnih dana kada su je smatrali svetom i mističnom te je bila nezamjenjiv dio brojnih svetih rituala. Krv je važna jer, pored njene funkcije u organizmu, služi i kao svojevrsna karta iz koje možemo pročitati zdravlje i stanje određene osobe. U vrijeme pandemije COVID-19 jasna je važnost razvoja medicine i određenih testiranja kojima se može otkriti je li osoba bila u doticaju s virusom. Brojni stručnjaci rade na tome da razviju što bolje metode kojima će se moći dobiti što precizniji rezultati. Slično je i kod brojnih drugih bolesti, koje se mogu „pročitati“ iz krvnih nalaza.

Specijalna bolnica Sv. Katarina u svom Specijalističkom medicinsko-biokemijskom laboratoriju pruža mogućnost izrade brojnih pretraga među kojima se ističu:

  • Testovi na COVID-19 infekcije
  • Hematološke i koagulacijske pretrage
  • Pretrage mokraće
  • Biokemijske pretrage
  • Paneli pretraga
  • Sistematski paketi.

Razgovarali smo s prof.dr.sc. Renata Zadro, specijalisticom medicinske biokemije i laboratorijske medicine, a koja je voditeljica tima u laboratoriju. Uz ovo je i redovita profesorica u trajnom zvanju Sveučilišta u Zagrebu na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu.

Ako nam možete otkriti kada ste osjetili poziv prema ovome poslu? Jeste li odluku o liječničkoj karijeri donijeli kao dijete, u školi ili kasnije? Što Vas je potaknulo na ovaj odabir?

Odluku da se želim baviti laboratorijskom medicinom donijela sam u gimnaziji. Tijekom školovanja zanimale su me prirodne znanosti (matematika, kemija, biologija) iako sam pokazivala interes i za strane jezike i glazbu. Od drugog razreda osnovne škole pohađala sam glazbenu školu (glasovir) i privatne satove iz engleskog i francuskog jezika. Iako su me i dalje privlačili strani jezici, odabrala sam laboratorijsku medicinu jer sam shvatila da jezike mogu naučiti usput te da su oni stvar opće kulture kao i pohađanje glazbene škole.

Opišite nam ukratko Vaš obrazovni put

Osnovnu školu i V. gimnaziju završila sam u Zagrebu. 1974. godine upisala sam na Sveučilištu u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijski fakultet te diplomirala 1978. godine na temi „Prilog studiji imunokemijskih metoda za kvantitativno određivanje humanog korionskog somatomamotropina (HCS) u niskim koncentracijama“ izrađenoj u Imunološkom zavodu pod vodstvom doc. dr. sc. Berislava Pendea. Pripravnički staž obavila sam 1979. godine u Odjelu za laboratorijsku dijagnostiku Klinike za traumatologiju. Od 1980.-1984. godine bila sam zaposlena u Institutu Ruđer Bošković gdje sam magistrirala na temi „Praćenje tijeka imunizacije kunića ljudskim serumskim imunoglobulinom A“. Specijalistički ispit iz medicinske biokemije položila sam 1992. godine te iste godine obranila doktorsku disertaciju pod naslovom „Izolacija i karakterizacija hepatopoietina – faktora proliferacije hepatocita“. Od 1992. – 1994. godine boravila sam u University of Texas Health Science Center, San Antonio, Teksas na poslijedoktorskom usavršavanju na istraživanju molekularne biologije kosti. Tijekom cjelokupne karijere educirala sam se na brojnim inozemnim i tuzemnim kongresima.

Zašto ste odabrali baš ovu granu medicine – je li Vas oduvijek privlačila medicinska biokemija ili se „ljubav rodila“ putem?

Iako sam imala sklonost prirodnim znanostima te se dvoumila između studija kemije, stomatologije i medicinske biokemije, prijelomni trenutak za odabir mojeg budućeg zanimanja dogodio se kad se našoj obitelji pridružila supruga mojeg strica interniste, koja je specijalistica medicinske biokemije. Ona mi je ukazala na ljepotu te struke koja objedinjuje etiopatogenezu i dijagnostiku bolesti.

Iza Vas je bogata karijera kako u praktičnom tako i znanstvenom radu. S kakvim se sve izazovima susrećete u poslu?

U ovo pandemijsko vrijeme najveći je izazov tumačenje značenja dobivenih rezultata laboratorijskih pretraga koje opisuju imunološki odgovor pojedinca na dodir s virusom SARS-CoV-2. Postoje dva oblika odgovora ljudskog imunološkog sustava na virus: jedan je tzv. humoralni koji rezultira stvaranjem specifičnih antitijela, a drugi je stanični imunitet u kojem imunološki kompetentne stanice organizma, limfociti T, napadaju virus i ne dozvoljavaju mu da se množi. U osoba koje su bile u kontaktu manifestno s jasnom slikom infekta ili s blagim simptomima javljaju se obje vrste imunološkog odgovora. Upravo u interpretaciji slijeda tih događaja leže veliki dijagnostički i interpretacijski izazovi s kojima sam se srela u zadnjih godinu i pol dana.

Koje su najteže situacije s kojima se susrećete ili ste se susreli tijekom karijere?

Jedan od većih izazova u mojoj karijeri bio je pravovremeno dijagnosticirati specifičnu gensku mutaciju za jednu od najopasnijih akutnih leukemija, promijelocitnu leukemiju. Ova akutna leukemija karakterizirana je naglo nastajućom slikom urušavanja općeg stanja i teškog krvarenja pacijenta. Ako se brzo ne primijeni poseban lijek (u roku od 24 sata), može nastupiti smrtni ishod. Ovaj lijek specifično djeluje samo u slučaju postojanja rijetke mutacije u stanici leukemije. Zbog toga molekularna dijagnostika mora biti precizna i brza što predstavlja stručni izazov.

Ako možete pojasniti područje svog znanstvenog interesa

Leukemije i limfomi klonalni su poremećaji hematopoezne stanice karakterizirani stečenim somatskim mutacijama. Otkriće molekularnih promjena promijenilo je razumijevanje genetičkih mehanizama uključenih u patogenezu zloćudnih hematoloških bolesti. U leukemijama je otkriveno više od 300 kromosomskih poremećaja, a više od 100 tih poremećaja do sada je klonirano i karakterizirano. Poznate genske promjene uključene su u podjelu leukemija i limfoma prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Medicina se sve više mijenja i razvija, zahvaljujući čemu su i rezultati liječenja sve bolji. Možete li usporediti koliko se Vaš posao promijenio od kad ste počeli raditi do sada?

Karakterizacija poremećaja na molekularnoj razini važan je dio dijagnostičkog postupka u svrhu definicije rizika za recidiv bolesti, a poznavanje molekularne osnove zloćudnih hematoloških bolesti omogućava primjenu novih terapijskih postupaka što zahtijeva sofisticiranu laboratorijsku dijagnostiku. Stoga je razvoj tehnologije imao značajan utjecaj.

Iščitavanje sekvence ljudskog genoma otvorilo je biblioteku genskih informacija o zdravlju i bolesti čovjeka. U nastavku toga sve brže i brže su se razvijale tehnologije čitanja tih informacija – visoko propusne tehnike sekvenciranja (sekvenciranje sljedeće generacije, NGS) i digitalni PCR (polimerazna lančana reakcija).

Ove nove tehnike omogućile su sekvenciranje velikih količina DNA istovremeno te proširile razumijevanje genetičke podloge poremećaja koji su prethodno bile samo djelomično karakterizirani.

Zahvaljujući raznim genetskim istraživanjima, u zadnje vrijeme je moguće „predvidjeti“ potencijalno pojavljivanje raka. Čak se pisalo i o razvoju cjepiva. Koliko smo daleko od toga? Uz sve bolje rezultate liječenja i nove tehnologije, mislite li da će ljudi u budućnosti naći načina da pobijede rak?

Cjepiva protiv raka postoje već nekoliko desetaka godina, ali ona još ne daju veće pomake u usporedbi s klasičnim terapijama protiv raka. Postoje preventivna cjepiva koja mogu spriječiti zarazu vrstama HPV-a (ljudski papiloma virus) koje najčešće uzrokuju rak vrata maternice. Zemlje koje imaju programe ranog otkrivanja raka vrata maternice znatno su smanjile broj oboljelih i smrtnost od te vrste raka. Rak je oko 200 različitih bolesti, a stanice raka su naše vlastite stanice koje naš imunološki sustav teško prepoznaje. Istraživanja na miševima na Sveučilištu u Oxfordu su pokazala da kombinacija cjepiva i klasične imunoterapije dovodi do potpunog uništenja tumorskih stanica, ali to ne znači da će takva terapija imati isto djelovanje kod ljudi. Prvo cjepivo protiv boginja napravljeno je prije 250 godina, a boginje su iskorijenjene tek prije 40 godina. Ozbiljna istraživanja cjepiva protiv raka počela su 70-ih godina prošlog stoljeća tako da treba još vremena za razvoj terapijskih cjepiva protiv raka.

Za kraj imate li kakvu poruku za sve mlade koji se žele baviti ovim poslom?

Laboratorijska medicina je struka puna izazova, a svakome tko voli svoj posao izazovi su poticaj za još bolju skrb za bolesnika.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.