Traumatologija – zbrinjavanje prijeloma i ozljeda
Razgovarali smo s dr. sc. Nevenom Starčevićem, dr. med., specijalistom opće kirurgije, užim specijalistom traumatologije, koji je dio tima Centra za traumatologiju Specijalne bolnice Sv. Katarina. Centar za traumatologiju Sv. Katarine bavi se zbrinjavanjem ozljeda i prijeloma koji su hitni i nisu odgodivi, a najčešće je riječ o izoliranim prijelomima gornjeg ili donjeg ekstremiteta.
Dr. sc. Neven Starčević iza sebe ima zavidan broj operacija prijeloma, ugradnji endoproteza i zadovoljnih pacijenata, kao i iskustvo u liječenju raznih komplikacija vezanih uz ozljede lokomotornog sustava.
Molimo Vas da se ukratko predstavite i opišete svoj obrazovni put.
Rođen sam u Zagrebu gdje sam završio osnovnu školu i XVI. gimnaziju te sam 2003. godine upisao Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu kao jedan od 10% najbolje rangiranih pristupnika. Tijekom studija me vrlo rano počela interesirati kirurgija pa sam volontirao na nekoliko kirurških odjela. Na petoj godini dobio sam Dekanovu nagradu, a na šestoj godini sveučilišnu stipendiju. Specijalizaciju iz opće kirurgije dovršio sam 2015. godine, a 2017. g. sam stekao doktorat znanosti iz područja heterotopne osifikacije. Užu specijalizaciju iz traumatologije završio sam 2018. godine, a stalnim sudskim vještakom iz područja kirurgije i traumatologije imenovan sam 2022. godine.
Zbog čega ste se odlučili postati traumatolog, tj. što je utjecalo na Vašu odluku o odabiru ovog zanimanja?
Još tijekom studija privuklo me područje lokomotornog sustava u medicini radi elegancije svih anatomskih struktura koje omogućuju učinkovito kretanje te zbog primjene znanja anatomije u kliničkoj praksi, tj. mogućnosti postavljanja dijagnoze dominantno kliničkim pregledom bez isključivog oslanjanja na instrumentalne metode. Nakon što sam započeo specijalizaciju iz opće kirurgije, polje traumatologije bilo je logičan slijed.
Koja su Vaša polja interesa i područja rada kada govorimo o traumatologiji? Čime se konkretno bavite kao traumatolog?
Područje užeg interesa su mi prijelomi i ozljede ručnog zgloba i gornjeg ekstremiteta uopće te bolesti i ozljede zgloba kuka i gležnja. Drugim riječima, radim osteosintezu prijeloma pločicama i intramedularnim čavlima te zamjenu zgloba endoprotezama.
Kako zapravo izgleda jedan uobičajeni dan traumatologa?
Uobičajeni radni dan započinje obilaskom pacijenata na odjelu, tzv. vizitom, potom se odlazi u operacijsku salu gdje se vrši zadnja priprema prije operacijskog zahvata, tj. formira se konačni plan operacije. Nakon toga se ta isplanirana operacija izvrši te se možemo posvetiti sljedećem slučaju. Po završetku posla vraćamo se na odjel obići pacijente i time radni dan završava.
Radi kakvih poteškoća Vam se pacijenti najčešće javljaju? Koji su to najčešći (hitni) prijelomi/ozljede i kako do njih dolazi?
Najčešće ozljede koje vidimo u ambulanti su upravo prijelomi ručnog zgloba, gležnja te prijelomi u području ramena i kuka. Najčešći mehanizam ozljeđivanja je pad, nezgoda u prometu i sportske aktivnosti.
Kako se prijelomi dijagnosticiraju i na koji način se zbrinjavaju/liječe?
Osnovni korak u postavljanju dijagnoze je razgovor s pacijentom i klinički pregled, a potom se radi dijagnostička obrada. S tim informacijama postavljamo konačnu dijagnozu i zajedno s pacijentom se odlučujemo na vrstu liječenja. Prijelomi se mogu liječiti operacijom ili konzervativno, tj. bez operacije. Svaka ozljeda i pacijent su specifični, tako da se liječenje prilagođava svim bitnim okolnostima.
Mogu li se takve ozljede prevenirati? Što napraviti kako bi se mogućnost ozljeda/prijeloma svela na najmanju moguću razinu?
Prevenciju ozljeda provodimo tako što održavamo vlastito tijelo u dobroj formi jer zdravlje kostiju i njihova čvrstoća ovise o ukupnom stanju organizma. S druge strane, prevencija padova u starijoj populaciji, uz već navedeno, obuhvaća i „zahvate“ na prostoru u kojem ljudi žive – cilj je ukloniti sve nepotrebne prepreke koje mogu prouzročiti pad kao što su sagovi, loše osvijetljena stubišta, hodnike i slično. Isto vrijedi i za liječenje udruženih stanja kao što su loš vid i vrtoglavica, a sve u svrhu prevencije pada.
Tko više traži Vašu pomoć: mlađa ili starija populacija?
U Centar za traumatologiju Sv. Katarine dolaze i stariji i mlađi ljudi, s tim da je razlika u vrsti ozljeda i mehanizmu ozljeđivanja. Kod starijih se više radi o prijelomima nakon manjih padova radi smanjene čvrstoće kostiju, dok mlađi ljudi češće stradavaju u prometu ili na sportskim aktivnostima.
Koja je Vaša uloga i iskustvo u radu s profesionalnim sportašima te kakav je pristup prema zbrinjavanju ozljeda/prijeloma u tom slučaju?
Profesionalni sportaši posebna su kategorija pacijenata pa su njihove ozljede i način liječenja specifični, kako zbog izuzetne fizičke spreme, tako i zbog natjecateljskih okolnosti koje ponekad diktiraju način i dinamiku liječenja.
Što smatrate najvećim izazovom u svome radu?
Najveći izazov u traumatologiji je isto ono što je za nas u tom polju čini uzbudljivom – stalna varijabilnost. Svaki pacijent je drugačiji, niti jedna fraktura nije ista kao prethodna, stoga se moramo prilagođavati zadanim okolnostima u okviru načela i principa liječenja. Kada se to dobro izvede, dolazimo do uspješno izliječene ozljede i zadovoljnog pacijenta, a samim time i do zadovoljnog liječnika.
I za kraj, što biste savjetovali osobama koje se su ozlijedile i zahtijevaju hitno zbrinjavanje ozljeda/prijeloma?
Svakako je prvi korak potražiti liječničku pomoć, što u najvećem broju slučajeva uključuje i RTG obradu. Potom, ukoliko se stvarno radi o prijelomu ili ozbiljnijoj ozljedi, vrlo je važno da liječenje ozljede ili prijeloma vrši stručan liječnik jer je uvijek bolje liječiti akutne ozljede nego kasne komplikacije koje mogu nastati nestručnim liječenjem.
