„Žene se trebaju osloboditi od straha i srama i otići na pregled kod proktologa“

Hemoroidi su problem koji muči jako velik broj stanovništva današnjice. Ovo je posebno problem kod žena, kod kojih velik broj razvije ovu bolest tijekom trudnoće. O tome što su to točno hemoroidi, kako utječu na naše zdravlje i kako ih uspješno izliječiti potražili smo savjet kod dr. med. Ane Dimove, specijalistice opće kirurgije i subspecijalistice digestivne/abdominalne kirurgije u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2011. godine započinje kirurški put na KBC-u Zagreb, gdje je radila devet godina te 2015. godine stječe zvanje specijaliste kirurga. Četiri godine kasnije, 2019., položila je subspecijalistički ispit iz digestivne/abdominalne kirurgije. Posljednje 4 godine za redom proglašena je “Najdoktorom” po mišljenju pacijenata na portalu najdoktor.com. Dr. med. Dimova dio je tima Centra za minimalno invazivnu kirurgiju Specijalne bolnice Sv. Katarina od 2021. godine, gdje sudjeluje u radu proktološke ambulante i kirurgije (pregledi, dijagnostika, liječenje i operativni zahvati)

Kako i kada ste znali da želite biti liječnica?

Želja da postanem liječnica javila se krajem osnovne škole. Ne znam zašto niti kako, ne potječem iz liječničke obitelji, štoviše – roditelji mi nisu baš bili presretni odabirom, mislim da su uvijek svojoj kćeri željeli neki lakši životni put. Ja jednostavno nikada nisam htjela biti nešto drugo.  Želja za kirurgijom javila se u srednjoj školi, te sam medicinu upisala isključivo radi kirurgije. Krajem fakulteta shvaćala sam već da je to težak put za ženu, čak i provela par godina pokušavajući se zainteresirati za neku drugu granu medicine, ali sam shvatila da je odustajanje od sna teže nego što je sam kirurški put.

Kako to da ste odabrali baš proktologiju kao granu medicine kojom se želite baviti?

Odabrala sam abdominalnu kirurgiju (proktologija je samo dio ove subspecijalizacije), i to nakon dolaska na specijalizaciju iz opće kirurgije. Treba uzeti u obzir da sam specijalizirala po starom programu specijalističkog usavršavanja, po kojem smo svi prvo morali proći specijalizaciju iz opće kirurgije, pa potom odlazili na subspecijalističko usavršavanje. Danas mi je drago da je tako, jer mi je to dalo neku „kiruršku širinu“. Ljubav prema proktologiji javila se tek nakon specijalističkog ispita. Naime, dobila sam proktološku ambulantu, koja je često doživljavana kao nepopularna, obzirom da je proktologija dio abdominalne kirurgije od koje mnogi zaziru. S vremenom sam shvatila da je korijen tog zaziranja u nedovoljnom poznavanju samog područja. Kako sam ju kroz dodatne edukacije i rad u ambulanti savladavala, tako se rodila i ljubav. Jednostavno, čovjek se dobro osjeća u nekoj struci tek kada ju potpuno shvati, nauči i savlada, te sada vidim da je zapravo nepravedno zanemarena. Najveći vjetar u leđa je pozitivni „feedback“ pacijenata, što ništa ne može nadmašiti.

Ako nam možete objasniti što su hemoroidi, koji su simptomi i kako dolazi do hemoroidalne bolesti?

Hemoroidi su normalni venski spletovi koji se svakome od nas nalaze pod sluznicom završnog kraja debelog crijeva i tamo pomažu u funkciji kontingentnosti, uz brojne druge uloge. Do hemoroidalne bolesti dolazi kombinacijom urođenih faktora (sklonost  slabosti vezivnog i elastičnog tkiva), stečenih faktora (povećanjem intraabdominalnog tlaka, sjedilačkim načinom života, neadekvatnim navikama pražnjenja crijeva, tvrdom stolicom i slično), ali i fiziološkim procesom starenja kojim vezivo slabi i dovodi do proširenja venskih spletova. U njima tada „zaostaje“ krv, oni se postupno sve više proširuju, sluznica nad njima postaje osjetljiva, te se javljaju mogući simptomi i komplikacije hemoroidalne bolesti kao što su krvarenje, svrbež, bol, nemogućnost adekvatne higijene nakon nužde (tragove stolice je teško obrisati iz nabora između hemoroidalnih ispupčenja, pipanja „kvržice“, koja nekad može biti izrazito tvrda i bolna (u slučajevima tromboze). Najčešći od navedenih simptoma je diskretno krvarenje, ali bolesnici se razlikuju po dominantnim manifestacijama bolesti.

Kako se ovo stanje može izliječiti?

Ovisno o stupnju težine, hemoroidalnu bolest možemo liječiti konzervativnim pristupom, tzv. ambulantnim zahvatima i operacijski. Konzervativni pristup rezerviran je za blaže stupnjeve bolesti, te podrazumijeva promjene u dijetetskim i navikama pražnjenja crijeva, dodatak vlakana u prehranu, adekvatnu hidraciju, topičku primjenu masti i peroralnih lijekova koji poboljšavaju tonus hemoroidalnih vena.

Ambulantni zahvati podrazumijevaju najčešće postavljanje „gumi-ligatura“, koje s obzirom na stupanj hemoroidalne bolesti u kojima je isto indicirano danas često zamjenjujemo laserskim popravkom hemoroida. Najteže stupnjeve ove bolesti nužno je operacijski liječiti.

Tko češće obolijeva – žene ili muškarci?

Podaci o pravoj prevalenciji su u stručnoj literaturi nedostatni, no čini se da podjednako zahvaća oba spola. Kada bismo, recimo, gledali statistike proktoloških ambulantnih pregleda – ogromnu većinu pacijenata čine muškarci. Smatram da je to očit dokaz kako žene s ovim tegobama rjeđe traže liječničku pomoć, što je loše i zabrinjavajuće.

Hemoroidi su čest problem i kod trudnica. Ako nam možete pojasniti zašto se ovaj problem javlja u trudnoći?

Trudnoća je eklatantni primjer povećanja intraabdominalnog tlaka, tj. tlaka u trbuhu, protiv kojeg se krv iz hemoroidalnih vena mora „boriti“ kako ne bi zaostajala u hemoroidalnom spletu. Ovim stečenim faktorom dolazi do jakog povećanja otpora cirkuliranju krvi, te povećanja hemoroida i nastanka prave hemoroidalne bolesti. Uz to, dodatno ekstremno povećanje tlaka i napinjanje događa se tijekom poroda vaginalnim putem, te velik broj žena klinički detektabilnu hemoroidalnu bolest razvija tek na samom porodu.  Sve u svemu, ovakav period u životu žene čini ih iznimno sklonima hemoroidalnoj bolesti.

Može li se pristupiti terapiji već u trudnoći ili je potrebno čekati porod da bi se počeli liječili hemoroidi?

Apsolutno se može i mora pristupiti liječenju, jer je dio konzervativnih mjera u trudnoći dokazano dobrotvoran, te ujedno pomaže regulaciji probave, koja mnogim ženama u tom periodu predstavlja problem. Ostatak terapijskog plana provodi se nakon prestanka perioda babinja ili dojenja, kada se tek nakon više mjeseci može definitivno donijeti odluka o nužnoj strategiji. Naime, visoki stupnjevi hemoroidalne bolesti nastali, primjerice, na porodu, mogu se znatno povući kroz nekoliko mjeseci, te tada nije nužno agresivno liječenje koje bi na inicijalnom pregledu bilo za pretpostaviti. U svemu tome je proktologija za žene zaista jedan „svijet za sebe“ i nužno je poznavati njene osobitosti kako bi se adekvatno pristupilo.

Znate li možda zašto je mnogim ženama problem otići na pregled kod liječnika?

Mislim da je „multitasking“ dosegao vrhunac u današnjih žena, i među „milijun“ stavki dnevnog rasporeda, sebe se uvijek nekako gura na zadnje mjesto, ili barem onaj zaista bitan dio sebe. Feminizacija nam je dala samo više obaveza, a postala je svojevrsna „sramota“ biti „slaba“. Osim toga, apsurdno, ali istinito – žene će se lakše izboriti za svojih sat vremena da odu na uljepšavanje, nego da se pozabave svojim zdravljem. Fenomen „guranja pod tepih“ uzima sve više maha, i dovodi bolesnike na pregled u uznapredovalim stadijima bolesti. S druge strane, u ginekologiji su žene odavno počele lakše prihvaćati muške kolege. Ali proktologija i dalje nosi taj visoki stupanj srama i straha od pregleda. O takvim tegobama se „ne priča ni s prijateljicama“. Smatram da je to neutemeljeno, a najsretnija sam kada to nakon pregleda shvate i same pacijentice.

Je li ženama lakše otići na pregled kad vide ženu liječnicu?

Voljela bih reći da živimo u idealnom svijetu gdje to nije važno, ali iskustvo govori decidirano i dramatično drugačije. Imala sam bolesnice koje 10 i više godina nisu tražile pomoć radi proktoloških tegoba, dok nisu našle ženskog specijalistu za to područje.

Smatrate li da bi trebalo biti više ženskih liječnica proktologa?

Smatram da nam općenito treba više dobrih proktologa. Više volje za bolesnike koji se muče s ovom problematikom. Nužno je inzistirati na kvaliteti. A ako među njima bude i sve više žena, nitko sretniji od mene. Svakodnevno pokušavam svoje znanje i ljubav prenijeti našim specijalizantima, trenutno imamo 2 djevojke na specijalizaciji.

Koliko se razlikuje liječenje hemoroidalne bolesti kod žena i muškaraca?

U periodima trudnoće, babinja i dojenja – znatno se razlikuje. Kada se s posljedicama ovih stanja kod žena susrećemo tek puno kasnije – primjerice nakon što desetke godina od rađanja svoje djece odlučuju „rješavati tu boljku“ – liječenje se vodi istim principima. Jasno da je po žene sretnija varijanta djelovati ranije.

Za kraj možete li dati neki savjet svim ženama koje još uvijek razmišljaju trebaju li posjetiti liječnika radi ovih problema? Ako ih možete malo ohrabriti.

U medicini gotovo ništa nije 100%, no ovo za sada jest: SVE moje pacijentice ustvrdile su nakon pregleda da je isti bio manje neugodan/bolan/sraman nego što su očekivale. Razlikuju se po stupnju osjetljivosti na bol, po karakternoj osjetljivosti na sram, po stupnju straha iz osobnog ili iskustava bližnjih, te na još mnogo načina, ali apsolutno sve su mislile da će biti „gore nego što je to iskustvo uistinu i bilo“. Osim toga, početi rješavati problem koji nas godinama muči, negdje „iza u glavi“ doista je ohrabrujuće i oslobađajuće. Ove benigne tegobe mogu strašno srozati kvalitetu života, a i apsolutno je nužno odbaciti druge, ozbiljnije dijagnoze koje diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir. Jednom riječju, pola sata (koliko obično maksimalno traje prvi pregled) je zaista malo za tako „velik posao“. Zato smatram da je najbolje reagirati na prvu pojavu simptoma, bez straha ili nelagode.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *