Dr. sc. Mislav Malić., dr. med. iz Specijalne bolnice Sv. Katarina pionir je endoskopske kirurgije uha u Hrvatskoj te je 2018. godine izveo prvi takav zahvat na ovim prostorima, čime je započela nova era otologije u Hrvatskoj. Dobitnik je nagrade za akademsku izvrsnost, nagrade za najbolji prikaz slučaja te nagrade za najbolju kiruršku tehniku na tečaju iz otologije i kirurgije temporalne kosti od Američko austrijskog društva i Weill Cornell Sveučilišta iz New Yorka.
S dr. Malićem razgovarali smo o slučajevima s kojima se najčešće susreće u svojoj ambulanti, zahvatima koje izvodi i načinima liječenja različitih problema vezanih uz uho.
Koji su najčešći problemi vezani uz bolesti uha s kojima se pacijenti javljaju u vašu ambulantu?
Kao jedan od rijetkih otorinolaringologa u Hrvatskoj koji se bavi otologijom i otokirurgijom, često vidim pacijente s kompleksnijom problematikom koji su prošli već nekoliko liječnika prije nego su stigli do mene. Uglavnom su to kronične upale srednjeg uha s perforacijom bubnjića, pacijenti s kolesteatomom, otosklerozom ili teškom nagluhosti. Također, puno mojih pacijenata su i djeca kod kojih, kao što dobro znamo, su upale uha nekako i najčešće. Nažalost, česta je situacija da pacijenti dođu prekasno, nakon što su izgubili dragocjeno vrijeme na krive dijagnoze ili neadekvatnu terapiju.
Vi izvodite minimalno invazivnu endoskopsku kirurgiju uha. Možete li objasniti o kojim se zahvatima radi i koje su prednosti u odnosu na klasične metode?
Endoskopska kirurgija uha mi je posebna strast i ponosan sam što sam još kao vrlo mlad liječnik 2018. doveo ovu kirurgiju u Hrvatsku. Zamislite razliku između gledanja kroz ključanicu i otvaranja cijelih vrata – toliko je drastična prednost endoskopa nad mikroskopom u nekim situacijama. Koristim je za gotovo sve zahvate od rekonstrukcije bubnjića do složenijih operacija. Pacijenti to jako vole jer često nema vidljivog reza, manje je boli i brže se vraćaju normalnom životu. Sjećam se jednog pacijenta koji je bio zapanjen kad je saznao da može ići kući isti dan nakon operacije, a zna da je prvi put kad je operiran prije više godina morao ostati 7 dana u bolnici.
Što je kolesteatom, kako nastaje i kako se liječi endoskopskim pristupom?
Kolesteatom je podmukla stvar – nakupina stanica kože u srednjem uhu koja se ponaša poput tumora – tiho grize sve oko sebe i izaziva ozbiljnu štetu. Nastaje najčešće kao posljedica kronične upale ili je pak urođen. Možemo ga prepoznati po simptomima curenja ili smrada iz uha, slabijeg sluha, čestih upala ili pak krvarenja. Neliječen izaziva ozbiljne i teške komplikacije. Pomoću endoskopa mogu doći do mjesta koja su mikroskopom praktički nevidljiva, što je ključno jer kolesteatom voli “sakriti se” u teško dostupne džepove unutar srednjeg uha. Time se stopa povratka ove teške bolesti značajno smanjuje jer smo precizniji i temeljitiji u operaciji. Prije uvođenja endoskopske tehnike često smo morali raditi velike rezove i otvarati mastoidnu kost, a danas sve više zahvata radim kroz zvukovod, bez ijednog vidljivog reza. Naravno, sve ovisi od slučaja do slučaja.
Serozna upala srednjeg uha čest je izazov u dječjoj dobi. Koji su simptomi i kako se liječi?
Kod serozne upale roditelji često primijete da dijete slabije čuje ili previše pojačava TV. Nerijetko dobiju i komentar od teta u vrtiću ili učiteljica koje imaju dojam da dijete slabije čuje. Problem je što simptomi nisu dramatični pa se zanemaruju. Prvo uvijek pokušam s konzervativnim pristupom – ispiranje nosa, ponekad kortikosteroidi, poboljšanje ventilacije srednjeg uha. Ali iskreno, kod dugotrajnih slučajeva koji traju više mjeseci ventilacijske cjevčice koje postavljamo u bubnjić su spas. Jednostavan zahvat od par minuta, a rezultati su često trenutni.
Što su egzostoze zvukovoda (poznate i kao “plivačko uho”), zašto nastaju i kada ih je potrebno liječiti?
Egzostoze su koštana izbočenja u zvukovodu koja nastaju kod ljudi koji su puno plivali, ronili i generalno boravili u vodi, iako to nije isključivo. Obično se primjećuju iza 40. godine. Naše Jadransko more je idealno za stvaranje ovih problema jer je temperatura mora dosta hladnija od temperature tijela, a mi svi od malih nogu puno vremena provodimo na moru! U blažim slučajevima savjetujem samo čepiće za uši i izbjegavanje vode. Operaciju predlažem tek kad zvukovod postane toliko sužen da uzrokuje zastoj vode, cerumena i ponavljajuće upale. Zahvat nije kompliciran, ali zahtijeva preciznost. Nedavno sam operirao profesionalnog ronioca koji je već imao gotovo potpuno zatvorene zvukovode – nakon operacije je rekao da mu se čini kao da prvi put nakon puno godina čuje normalnim intenzitetom.
Koji su najčešći uzroci gubitka sluha kod odraslih osoba i koje mogućnosti liječenja postoje?
Najčešći uzrok je jednostavno starenje, što je normalan dio života. Tu su još izloženost buci, otoskleroza i razne upale. Neke bolesti možemo kirurški popraviti, dok je u većini gubitka sluha osobito starije dobi nužna rehabilitacija slušnim aparatićem. Ono što me frustrira je što mnogi ljudi čekaju godinama prije nego potraže pomoć, a u međuvremenu propuste toliko životnih trenutaka. Tehnologija slušnih pomagala je nevjerojatno napredovala – današnji aparati su mali, diskretni i pružaju sjajne mogućnosti slušanja. Nekako je u društvu još uvijek jako tabu nositi slušna pomagala da bi bolje čuli, dok nošenje naočala da bi bolje vidjeli svi uzimaju poprilično prihvatljivo. Za teške nagluhosti tu su i umjetne pužnice koje su doslovno promijenile živote mnogim pacijentima.
Kako dolazi do perforacije bubnjića i je li uvijek potrebna operacija za takvo stanje?
Perforacija bubnjića najčešće nastaje zbog infekcije ili ozljede. Većina manjih perforacija spontano zarasta za nekoliko tjedana. Operaciju preporučujem samo ako perforacija ne zacijeli nakon 3 mjeseca ili ako uzrokuje probleme. I upravo tu dolazi do punog sjaja endoskopska kirurgija – zahvaljujući ovoj metodi, već više od 7 godina nisam napravio nijedan vanjski rez za miringoplastiku ili timpanoplastiku. Umjesto toga, sve radim kroz zvukovod što dramatično smanjuje traumu za pacijenta. Zahvat je relativno jednostavan, a uspješnost je izuzetno visoka, preko 85%.
Kada je potrebno odstraniti krajnike i treću mandulu te o kakvoj je operaciji riječ?
Uklanjanje krajnika preporučujem kad stvarno nema druge opcije – kod čestih upala (više od 5 godišnje), apneje ili značajnih problema s disanjem. Osobno sam vrlo konzervativan po tom pitanju. Smatram da krajnici imaju važnu imunološku funkciju koju ne treba olako žrtvovati. Kod djece pak koja imaju probleme s adenoidima odnosno trećom mandulom, situacija je nešto drugačija. Ukoliko loše dišu na nos, hrču po noći, imaju stalno zaštopan nos ili česte upale uha, nemamo drugi izbor već učiniti adenotomiju. Također, u sklopu seroznog otitisa i postavljanja cjevčica u bubnjić vrlo često činimo i ovu operaciju radi poboljšanja ventilacije uha.
Što je otoskleroza, a što stapedotomija te kada se izvodi takav zahvat?
Otoskleroza je stanje kad kost oko pločice stapesa (stremena), koja je najmanja kost u ljudskom tijelu, postupno okoštava i fiksira ga, što rezultira gubitkom sluha. Javlja se češće kod žena, obično između 20. i 40. godine. Stapedotomija je jedan od mojih omiljenih zahvata – vrlo fini i iznimno precizni postupak u kojem zamjenjujemo fiksirani stapes malom titanskom protezom. Reći ću vam samo da rupica koju radimo za potrebe proteze ima širinu manju od jednog milimetra! Rezultati su većinom izvrsni, s odličnim oporavkom sluha. To je jedan od zahvata s najvećim stupnjem zadovoljstva pacijenata u cijeloj medicini.
Izvodite li u sklopu kirurgije uha i neke estetske zahvate?
Da, svakako. Otoplastika ili korekcija klempavih ušiju je jedan od najčešćih estetskih zahvata koje izvodim. Radi se o relativno jednostavnoj operaciji koja može značajno poboljšati samopouzdanje, posebno kod djece koja su često izložena zadirkivanju zbog odstojećih ušiju. Preporučuje se tu operaciju obaviti prije polaska u školu što je zapravo i idealno vrijeme gledajući anatomiju i razvoj same uške. Zahvat je minimalno invazivan s odličnim dugoročnim rezultatima. Naravno, kao kirurg glave i vrata izvodim i ostale estetske zahvate na licu poput blefaroplastike i ili deep plane face-liftinga. Međutim, moram spomenuti da mi je, osim kirurgije uha, posebna strast kirurgija reanimacije lica – vraćanje mimike pacijentima s paralizom ličnog živca. Vidjeti pacijenta koji nakon dugo vremena može ponovno normalno osmjehnuti, zatvoriti oko ili bez problema jesti – to su trenuci koji daju poseban smisao mom poslu.
