Znate li što je zajedničko slavnim glumcima Michael J. Foxu i Katharine Hepburn, legendarnom boksaču Muhammadu Aliju i sjajnom pjevaču Johnnyju Cashu te papi Ivanu Pavlu II.?

Osim što je riječ o svjetski poznatim osobama koje su se bavile ili se još bave humanitarnim radom, zajedničko im i to što su svi imali ili imaju Parkinsonovu bolest. Nakon što im je dijagnosticirana ova bolest svi su se preko dvadesetak godina uspješno nosili s njom.

Velik broj spomenutih preminuli su u dubokoj starosti, a Michael J. Fox, još uvijek je živ i vrlo aktivan – kako u glumačkoj karijeri, tako i u humanitarnom radu. Iako ova bolest uglavnom pogađa stariju populaciju, Fox je za nju saznao vrlo mlad – već s 30-ak godina. Tada su mu prognozirali da će moći raditi još desetak godina. Međutim, on je svima dokazao da su u krivu te je, i nakon 30 godina suživota s ovom bolesti, i dalje aktivan. Glumi, sinkronizira animirane filmove i video igre, te je pokrenuo svoju zakladu za otkrivanje lijeka za Parkinsonovu bolest koja je do sada prikupila oko 175 milijuna dolara za istraživanja ove bolesti. Proglašen je počasnim doktorom za svoj angažman u istraživanju ove bolesti. 

Što je zapravo Parkinsonova bolest?

Ovo je bolest živčanog sustava zbog koje u mozgu propadaju neuroni koji proizvode dopamin. Dopamin je prijenosnik signala zadužen za koordinaciju pokreta. Budući da propadaju stanice, odnosno neuroni koji proizvode dopamin, osobama je sve teže kontrolirati pokrete i zato dolazi do nekontroliranog tremora ruku. Najčešće se javlja kod osoba od 40 do 70 godina života, a češća je kod muškaraca nego žena.

Uzrok ove bolesti još uvijek nije poznat, ali stručnjaci pretpostavljaju kako nastaje kao rezultat nekoliko faktora – nasljedni faktor i okoliš. Mnogi znanstvenici vjeruju kako pesticidi, smog, određeni toksini i ozljede glave, uz nasljedni faktor, mogu pridonijeti razvijanju Parkinsonove bolesti.

Simptomi Parkinsonove bolesti

Kao i kod velikog broja bolesti, simptomi kod Parkinsonove bolesti mogu se razlikovati od osobe do osobe. Ipak, ono što je slično velikom broju oboljelih je nekontrolirana trešnja tijela. Na samom početku bolesti simptomi su jako blagi – mogu se javiti kao povremeni tremor ruke. Kad je bolest u ovako ranoj fazi, tremor se najčešće javlja samo na jednoj strani tijela i to prvo na jednoj ruci, dok postepeno s godinama, ne zahvati cijelo tijelo.
Pored tremora, osoba s vremenom sve sporije hoda i koristi sve kraće korake. Jedan od simptoma je i nemogućnost uspravnog držanja. Oboljele osobe drže se pogrbljeno, a mogu imati i poteškoće s održavanjem ravnoteže. I ukočenost mišića jedan je od mogućih simptoma, a kako bolest odmiče, može doći do poteškoća u pisanju, ali i govoru.

Budući da se simptomi javljaju postepeno, mnogi oboljeli ni ne prepoznaju da se radi o bolesti, već smatraju kako je riječ o prirodnom procesu starenja.

Liječničku pomoć obično zatraže tek kad se simptomi pojačaju. Nažalost, još uvijek ne postoji neki standardizirani test za uspostavljanje dijagnoze već liječnik na temelju pregleda, razgovora s pacijentom i njegovom obitelji, te dodatnim specijalističkim pretragama utvrđuje je li zaista riječ o Parkinsonovoj bolesti.

Liječenje Parkinsonove bolesti

Uz dobro propisanu terapiju osobe oboljele od ove bolesti mogu živjeti dosta dugo i kvalitetno. Najbolji primjer je glumac s početka teksta koji već 30 godina živi s ovom bolesti. Kako bi osoba s Parkinsonovom bolesti mogla nastaviti normalno živjeti, potrebno je „pogoditi“ dobru terapiju. Komunikacija i suradnja pacijenta i liječnika najvažnija je za određivanje terapije koja se sastoji od kombinacije lijekova. Pri liječenju ove bolesti liječnici nastoje smanjiti simptome – odnosno tremor. Kao jedna od uspješnijih metoda pokazala se terapija lijekovima koji se u mozgu pretvaraju u dopamin te tako smanjuju tremor. Nedostatak ovakvog liječenja je u tome što pacijenti nakon nekog vremena trebaju sve veće doze lijekova koji imaju sve kraći učinak, te se tremor počinje vraćati.

Srećom, razvijena je metoda duboke moždane stimulacije pri kojom se elektroda postavlja u mozak te stimulira mozak strujom. Ova metoda smanjuje tremor i ukočenost te se pacijentu znatno poboljšava kvaliteta života.

Pored terapije, osoba bi trebala promijeniti životne navike – odabrati zdravu prehranu, kretati se koliko god je to moguće kako bi mišići ostali aktivni. Dobro bi bilo odlaziti i na fizikalnu terapiju, te kod logopeda kako bi se što duže održala sposobnost razgovijetnog govora. Mnogi oboljeli znaju upasti u razdoblja depresije, pa nije zgorega potražiti i psihološku pomoć.

Nova istraživanja, tehnologija i lijekovi iz godine u godinu poboljšavaju kvalitetu života osoba s Parkinsonovom bolesti. Dijagnoza ove bolesti ne mora nužno značiti i prestanak ispunjenog života. Najvažnije je surađivati s liječnikom kako biste pronašli najbolju moguću terapiju.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *