Na Dan ljubičaste vrpce, 26. ožujka, diljem svijeta se iskazuje solidarnost s osobama koje boluju od epilepsije. Mnogi su čuli za ovu bolest, ali možda ne znaju kako ju prepoznati i kako nastaje.  

Dakle, epilepsija je bolest u kojoj se događaju nagli, prekomjerni i nepravilni izboji živčanih impulsa u mozgu. Ovo je jedna od najčešćih neuroloških bolesti u svijetu i očituje se epileptičnim napadajima koji mogu biti jačeg ili slabijeg intenziteta. Iako različiti po intenzitetu, napadajima je slično to da se radi o iznenadnim epizodama u kojima dolazi do poremećaja u motorici, percepciji, ponašanju, a u određenom broju slučajeva čak i do gubitka svijesti.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije oko 50 milijuna ljudi širom svijeta ima epilepsiju[1]. Procjenjuje se da šest milijuna ljudi u Europi boluje od epilepsije, a svake se godine dijagnosticira 300.000 novih slučajeva bolesti.

Uzroci epilepsije mogu biti raznovrsni

Mnogo je različitih uzroka ove bolesti. Kod djece uzroci epilepsije mogu biti trauma pri porodu, prirođena oštećenja, ozljede glave, poteškoće u razvoju krvnih žila te razne infekcije i tumori.

Ako se epilepsija pojavila tek u odrasloj dobi, uzroci mogu biti moždani udar, ozljede glave, prekomjerno konzumiranje alkohola ili droga te tumori i infekcije.

Dvije su vrste epileptičnih napadaja

Epileptični napadaji mogu se podijeliti u dvije skupine: generalizirane (potpuni gubitak svijesti) i parcijalne (djelomičan gubitak svijesti). Kod ovih prvih najčešći je veliki napadaj – gran mal. Gran mal ili generalizirani toničko-klonički napadaj podrazumijeva napadaj koji počinje iznenada, s naglim gubitkom svijesti i padom na tlo. Osoba može poplaviti, može doći do pojave pjene na ustima, ugriza jezika te ispuštanja stolice i urina…

S druge strane postoje i napadaji slabijeg intenziteta koji se zovu petit mal. Petit mal ima iznenadni početak i iznenadni kraj, ali traje kratko – do 45 sekundi. Ovu vrstu napadaja karakterizira naglo prekidanje neke aktivnosti, zagledavanje u neki predmet i privremena odsutnost te automatizirani pokreti, ali je očuvan tonus mišića te ne dolazi do pada. Petit mal napadaji najčešći su u dječjoj dobi i često je potrebno neko duže vrijeme dok se utvrdi da ih dijete ima jer nemaju izražene simptome.

Zašto dolazi do ovih napada?

Moždane stanice (neuroni) u našem mozgu komuniciraju tako da šalju živčane impulse jedna drugoj. Ovako dijele na milijarde informacija kako bismo mogli funkcionirati. Međutim, ako netko boluje od epilepsije, ovi signali ponekad postanu prejaki te dolazi do jačeg elektromagnetskog izboja koji može uzrokovati napadaj. Ponekad osobe koje boluju od epilepsije mogu naslutiti da će dobiti napadaj jer osjećaju auru koja im je svojevrsno upozorenje na ono što predstoji pa se mogu pripremiti.

Poznata su neka stanja koja mogu biti „trigeri“ za napadaje: ozljede mozga, konvulzije, urođene mane ili oštećenja mozga, upale moždane ovojnice, komplikacije dijabetesa (dijabetička koma), nedostaci nekih tvari u prehrani, manjak elektrolita, tumori, ali i unos alkohola ili štetnih tvari u organizam, kao i jako bljeskajuće svjetlo, glasna glazba…

Pored svih ovih uzroka napadaja, postoje i brojni slučajevi u kojima liječnici nisu otkrili neki strukturni nedostatak u mozgu, a koji bi mogao biti uzrok zatajenja komunikacije između živčanih stanica.

Liječenje zahtjeva dugotrajnu terapiju

Epilepsija se danas, zahvaljujući lijekovima – antiepilepticima, može uspješno držati pod kontrolom. Samo liječenje počinje ubrzo nakon postavljanja dijagnoze. Naime, ako je osoba imala napadaj potrebno je potražiti pomoć liječnika specijalista neurologije. Neurolog može napraviti određene dijagnostičke pretrage koje uglavnom uključuju EEG, odnosno snimku mozga, a na kojem se mogu vidjeti promjene. Ako postoje promjene, liječnik može preporučiti terapiju antiepilepticima. Izbor terapije ovisi o vrsti napada te liječnici nastoje pronaći lijek koji će najbolje odgovarati potrebama i poteškoćama pacijenta. Ponekad će trebati kombinirati dva lijeka kako bi se postigli najbolji rezultati.

Jednom kad se terapija odredi osoba može živjeti životom bez opasnosti od ponovnih napada. Ipak, potrebno je redovito kontrolirati bolest i ići na redovne preglede kod liječnika.

Upravo zahvaljujući brojnim međunarodnim i nacionalnim kampanjama, pa tako i Danu ljubičaste vrpce, odnosno danu svjesnosti o epilepsiji, javnost se sve više senzibilizira i sve je veći broj ljudi educirano o ovoj bolesti te znaju kako reagirati u slučaju da vide osobu koja ima napadaj. Isto tako, osobe koje boluju od epilepsije više nisu stigmatizirane kao prije.


[1] https://www.hzjz.hr/aktualnosti/svjetski-dan-ljubicaste-vrpce/

Izvori:
www.dijagnoza.hr/epilepsija-zivot-na-rubu-pada/
www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/16142/Sto-je-epilepsija.html
www.hzjz.hr/aktualnosti/svjetski-dan-ljubicaste-vrpce/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.