Prema podacima CRODIAB-a u 2019. godini bilo je registrirano 315.298 punoljetnih osoba s dijagnozom šećerne bolesti. Međutim, ranija istraživanja pokazuju kako u Hrvatskoj tek 60% oboljelih osoba ima postavljenu dijagnozu tako da se procjenjuje kako je ukupan broj oboljelih blizu 500.000. Ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da broj oboljelih svake godine raste, kao i podatak da je ova bolest u 2019. godini bila treći vodeći uzrok smrti u Hrvatskoj!

Što je zapravo šećerna bolest?

Šećerna bolest ili dijabetes je kronična bolest u kojoj gušterača ne može proizvesti dovoljno inzulina, hormona koji regulira razinu šećera u krvi, te dolazi do povećanog šećera u krvi. Naime, hrana koju pojedemo pretvara se u glukozu (šećer) koju naše tijelo koristi kao gorivo. U ovaj proces uključena je i gušterača, koja, kako smo napisali, proizvodi hormon inzulin. Inzulin regulira razinu šećera u krvi tako da omogućava ulaz šećera u stanice gdje se on onda pretvara u energiju. Također, inzulin pomaže da se višak šećera pohrani u jetru ili mišiće. U slučaju da inzulina nema dovoljno ili ga nema uopće, šećer ne može ući u stanice i ostaje u krvi uslijed čega dolazi do povećane razine šećera u krvi. Ako ovo stanje potraje razvit će se bolest.

Tipovi dijabetesa

Dva su tipa dijabetesa: tip 1, kada gušterača ne proizvodi inzulin i tip 2 kada ga ne proizvodi dovoljno.

Tip 1 je autoimuni oblik bolesti u kojoj se, zbog poremećaja imunološkog sustava, stvaraju antitijela koja uništavaju stanice gušterače, a koje su zadužene za proizvodnju inzulina. Drugim riječima, obrambeni sustav tijela prepoznaje stanice gušterače kao „neprijatelja“ te ih napada i postupno uništava. Ovo je teži oblik bolesti jer osobe gotovo da i nemaju funkcionalnu gušteraču te su u potpunosti ovisne o inzulinu. Ovaj oblik se javlja kod djece i mlađih osoba, iako se može javiti i kod starijih.

Tip 2 je češći oblik dijabetesa i 90% ljudi sa šećernom bolesti ima upravo tip 2. Ovaj tip bolesti obično se otkriva u starijoj životnoj dobi i uglavnom je rezultat pretilosti, smanjenje tolerancije na glukozu, visokog krvnog tlaka, nedovoljno kretanja…

Postoji još nekoliko rjeđih oblika šećerne bolesti kao što su šećerna bolest u trudnoći, dijabetes koji se javio kao posljedica upale gušterače ili nakon uzimanja kortikosteroida.

Simptomi dijabetesa

Oba tipa dijabetesa imaju iste simptome koji uključuju pojačanu žeđ, nagli gubitak težine, učestalo mokrenje, umor i iscrpljenost, nedostatak koncentracije, smetnje vida, rane koje sporo zacjeljuju, suhu kožu…

Ipak, razlika je u tome što kod dijabetesa tipa 1 ovi simptomi nastupaju naglo, dok kod tipa 2 nisu izraženi te često treba i do nekoliko godina da se postavi dijagnoza.

Kako kontrolirati dijabetes?

Dijabetes se ne može izliječiti, ali se može uspješno držati pod kontrolom. Ako je riječ o tipu 2, liječnik endokrinolog može propisati terapiju lijekovima (tabletama ili injekcijama inzulina). Uz to će obavezno propisati i dijetu koja će uključivati mnogo povrća, bijelog mesa, voća, te izbjegavanje šećera i masnih jela. Svakako je obavezna i tjelovježba.

Tip 1 je teži oblik bolesti i pacijenti su ovisni o inzulinu. Oni dakle trebaju nekoliko puta dnevno (najčešće ujutro, prije svakog obroka, te prije spavanja) uzeti određeni broj jedinica inzulina. Inzulin unose tankim injekcijama (penovi). Osim toga trebaju mjeriti razinu šećera u krvi najmanje pet puta dnevno kako bi znali koliko točno jedinica trebaju uzeti.

Zahvaljujući razvoju tehnologije, proizvedeni su razni uređaji koji olakšavaju injektiranje i mjerenje inzulina, pa tako neki oboljeli koriste inzulinske pumpice, dok drugi za mjerenje koriste različite senzore. Zahvaljujući ovim senzorima osoba ne mora iz prstiju vaditi krv kako bi provjerila razinu šećera, već je dovoljno mjerilicom proći preko senzora.

Ovi moderni uređaji, ali i brojna nova saznanja, omogućila su da se s dijabetesom može živjeti gotovo pa normalno. Oboljeli od dijabetesa bave se i profesionalnim sportom u čemu ih ova bolest ne sprječava.

Naravno, potrebno je prilagoditi prehranu dijabetesu i sportu, ali u svijetu je na tisuće profesionalnih sportaša koje dijabetes nije spriječio u osvajanju najsjajnijih odličja na brojnim svjetskim natjecanjima.

U Hrvatskoj je najpoznatiji i najtrofejniji sportaš-dijabetičar vratar u vaterpolu Ivan Marcelić. Uz njega je i Kristina Tomić, prvakinja Europe u tae kwon doeu.

Što ako se ne poštuju preporuke liječnika?

Kako smo napisali, ako poštuje liječničke preporuke, zdravo se hrani, umjereno vježba, osoba s dijabetesom može kvalitetno i dugo živjeti.

Međutim, ako se ne pazi na razinu šećera u krvi, te se i dalje nastavlja „po starom“ posljedice šećerne bolesti mogu biti zaista teške.  

Niska razina šećera u krvi (hipoglikemija) je pojava kad se razina šećera u krvi spusti ispod 3,7 mmol/l. U ovom slučaju osoba mora što prije pojesti nešto slatko (bananu, jabuku, pola kriške kruha, malo meda, glukozni bombon) kako bi se razina šećera podignula. U suprotnom, razina šećera će nastaviti padati i postoji opasnost da osoba padne u komu. Tijekom hipoglikemije osoba se osjeća dezorijentirano, može se pojačano znojiti, malaksalo, osjeća snažno lupanje srca i drhtavicu. Dugoročno, hipoglikemije mogu ostaviti traga na živčanom sustavu te je zato bitno da se što prije podigne razina šećera u krvi.

Druga komplikacije je hiperglikemija- previsoka razina šećera u krvi. Ovo stanje nema jake simptome kao hipoglikemija, ali su posljedice daleko ozbiljnije. Najčešće su pogođene oči, bubrezi, mozak, stopala i srce koji se polako uništavaju zbog oštećenja krvnih žila i živaca.

Ipak, ne treba sve gledati crno i bitno je naglasiti kako se pravilnom prehranom i tjelovježbom te pogođenom terapijom može živjeti dug i kvaliteta život.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *