Lijepi osmijeh ili „Hollywood smile“ postao je imperativ današnjice. O tome kako dobiti blistav i bijeli osmijeh razgovarali smo s dr.sc. Ivanom Katalinićem, dr.med.dent. u Sv. Katarina Dental centru. On je autor i koautor više stručnih članaka i znanstvenih radova objavljenih u stranim i domaćim stručnim časopisima. Redovito sudjeluje na tečajevima stručnog usavršavanja u zemlji i inozemstvu, povremeno i kao predavač. Član je Hrvatske komore dentalne medicine (HKDM), Hrvatskog endodontskog društva (HED) i Europskog društva za estetsku stomatologiju (ESCD). Nekoliko godina za redom nosi priznanje za izvrsnost nezavisnog portala “Najdoktor” – najbolji doktor po izboru pacijenata. U svakodnevnom radu poseban naglasak stavlja na minimalno invazivnu estetsku stomatologiju („ABB – Align, Bleach, Bond“ koncept), endodonciju i protetiku.
U zadnje vrijeme u medijima često čujemo za pojam Hollywood smile. Možete li nam pojasniti što je to?
„Hollywood smile” ili „Smile makeover” su dva pojma koje sve češće susrećemo u medijima i na reklamama. Zaista, teško je ne primijetiti nasmijana lica i široke, blistave osmijehe glumaca, pjevača i ostalih javnih ličnosti. Jesu li zaista rođeni s tako savršenim zubima ili je posrijedi nešto drugo? Istina je da brojni ljudi imaju nesavršenost oblika, boje i položaja zuba. Dok jedne to ne smeta i na neki način prihvaćaju svoje nesavršenosti kao dio sebe i svog imidža, drugi ipak žele ispraviti te anomalije i dobiti prekrasan osmijeh koji plijeni pažnju.
Istina je da istraživanja estetike lica pokazuju kako su osmijeh i zubi prva stvar koja se primijeti na nečijem licu te ostavljaju značajan utisak na druge. Lijep i pravilan osmijeh također pozitivno utječe na samopouzdanje i zadovoljstvo, a prema van daje sliku osobe koja se brine o sebi i svome zdravlju. ”Hollywood smile” i općenito poimanje estetike osmijeha varira ovisno o podneblju u kojem se nalazimo. Npr. na Bliskom istoku i u Sjevernoj Americi često ćete naići na, za naš ukus, prebijele i prepravilne zube za koje se „iz aviona” vidi da su umjetni. U Europi (i našim krajevima) prevladava umjerenije poimanje estetike te se teži prirodnijem izgledu.
Osobno sam zagovornik ovog potonjeg. Ipak, izreka kaže „estetika je u oku promatrača”, stoga u svakodnevnom radu pažljivo osluškujem želje pacijenta te ga potičem da sam izrazi svoje ideje i bude uključen u proces dizajna budućeg osmijeha. Težim tome da se svaki novi osmijeh kreira na temelju minimalno invazivnih zahvata koji zahtijevaju minimalnu preparaciju zubnog tkiva, kao što su zubne ljuskice ili „veneers”. Iako najčešći, ljuskice nisu jedini način za postizanje ljepšeg osmijeha.
Prije izrade ljuskica zube je moguće izbijeliti, ako su izgubili boju od obojenih napitaka, kave, cigareta i sl.. Nova boja znatno podiže estetski dojam cjelokupnog osmijeha. Potrošene bridove zuba moguće je popraviti estetskim ispunima ili poliranjem, a bez brušenja zuba i ugradnje keramičkih ljuskica. Također, u određenim slučajevima, samo poboljšanje položaja zuba eliminira potrebu za bilo kakvim restorativnim zahvatom na zubima.
Među prvima u Hrvatskoj sam počeo provoditi zahvate, koji uključuju ispravljanje položaja zuba nevidljivim aparatićima (clear aligneri tipa Invisalign i sl.) i mogu reći da je upravo ova tehnika (tzv. „Align, Bleach, Bond” protokol), koju sam izučavao u Londonu kod vrhunskih međunarodnih stručnjaka, promijenila moju svakodnevnu praksu. Pacijentima sam napokon mogao ponuditi zaista minimalno invazivnu intervenciju, koja ne mora biti jako skupa ili komplicirana, a posebno je dobar osjećaj kada kroz cijeli taj proces osobi vratite izgubljeno samopouzdanje i osmijeh na lice.
Zaključno, moderna stomatologija nudi širok izbor materijala i tehnika kojima se može postići drastično poboljšanje estetike lica te dobiti pravilan balans funkcije i zdravlja zuba i cijelog žvačnog sustava.
Što su točno ljuskice za zube?
Ljuskice za zube su zapravo vrsta minimalno invazivnog restorativnog tretmana kojim se mijenja izgled, položaj i boja zuba. Riječ je o ultra-tankim laminatima koji se cementiraju na prethodno posebno pripremljenu prednju plohu zuba, a izrađeni su prema željama pacijenta i naravno, u skladu s mogućnostima i ograničenjima žvačnog sustava.
Kakve vrste ljuskica postoje?
Razlikujemo direktne ljuskice, koje se rade iz visoko estetskog kompozitnog materijala u ordinaciji, i keramičke ljuskice, koje se rade indirektno, u zubnom laboratoriju. Također, zubi se za ljuskice mogu pripremati (brusiti) minimalno ili čak nimalo (tzv. „non-prep veneers”). Odabir vrste preparacije za ljuskice ovisi o konkretnom stanju, boji i položaju zuba. „Non-prep” veneers imaju izrazito usku indikaciju i zaista mali broj pacijenata ima odgovarajuću situaciju koja podržava stabilnost i estetiku takvih restauracija.
Ako pričamo o materijalu izrade, i kompozit i keramika imaju svojih prednosti i nedostataka. Kompozit je često jednostavniji i jeftiniji za izradu te početno daje efektne rezultate, no dugoročno se teško može mjeriti s estetikom i trajnosti keramičkih ljuskica koje su, nažalost, skuplje, a proces izrade je kompleksniji i uključuje više koraka.
Kompozit se može postavljati „slobodnom tehnikom” odnosno „free-hand”, na licu mjesta, bez posebnih šablona i pomagala. Također, može se postavljati tzv. injekcijskom tehnikom gdje se pacijentu prethodno uzimaju otisci na temelju kojih se izrađuju modeli budućih zuba. Zatim se posebnom silikonskom šablonom taj model prebacuje direktno na zube.
Keramičke ljuskice se rade u specijaliziranim dentalnim laboratorijima, a za njihovu izradu su zaduženi posebno educirani zubni tehničari koji imaju umjetničke sposobnosti te mogu u potpunosti imitirati prirodan izgled zuba ili kopirati nevjerojatne detalje susjednih zuba, što rezultira fenomenalnom estetikom završne restauracije.
Koje se sve nepravilnosti mogu ispraviti ugradnjom ljuskica?
Ljuskicama je moguće ispraviti manje nepravilnosti položaja zuba (blago zarotirane zube i blago razmaknute zube) te nepravilnosti boje, oblika i veličine zuba.
Mogu li svi biti kandidati za ljuskice?
Ako osoba ima veću gužvu u zubnom luku ili veći nesklad u obliku zuba, tada ljuskice nisu pravi odabir. Također, zubi u nepravilnom, traumatskom zagrizu nisu dobri kandidati za izradu ljuskica jer će iste pucati. Često je takve zube prvo potrebno izravnati nekom ortodontskom tehnikom.
Posebno su interesantni mobilni aparatići nove generacije koji su minimalno vidljivi i puno ugodniji za nošenje u odnosu na tradicionalne žice i bravice, a i vrijeme potrebno za takve terapije je nerijetko kraće nego ono za tradicionalnu fiksnu terapiju. Po završenom ravnanju zuba, moguće je pristupiti idućim koracima, rekonstrukciji oblika i boje zuba (ranije spomenuti „Align, bleach, bond” protokol).
Pacijentima koji ne žele ortodontsku terapiju preostaje jedino opcija agresivnog brušenja zuba, što nerijetko završava povredom zubnog živca te liječenjem zuba. Nakon brušenja, na zube se cementiraju pune krunice iz keramičkog materijala (npr. cirkon keramika).
Također, liječeni zubi, zubi s opsežnim restauracijama ili teškim obojenjima nisu pogodni kandidati za izradu ljuskica. Takve zube je potrebno restaurirati keramičkim krunicama koje zahtijevaju opsežnije brušenje zuba. U tom slučaju brušenje zuba ne treba gledati kao štetan zahvat, već kao pravilan pokušaj zaštite preostale zubne strukture – keramička krunica u punom opsegu sjeda na prethodno pripremljen bataljak i tako funkcijski štiti zub od nepovoljnih sila, a ujedno mu vraća i estetiku.
Možete li nam opisati kako se izvodi tretman ugradnje ljuskica?
Prvi korak u procesu izrade ljuskica za zube uključuje pregled, digitalni rendgen i detaljne konzultacije. Na pregledu se utvrđuje stanje zuba, prisutnost karijesa, upalnih procesa i nepravilnog zagriza, koji mogu kompromitirati buduću terapiju. Vrlo je važno saslušati pacijenta, njegove želje, ideje i potrebe, analizirati ih te povratno ponuditi najrealniju opciju za konkretan slučaj.
Ovdje ne postoji šablonski pristup, svaki pacijent je individua za sebe koja zahtijeva visoko specijalizirani i prilagođeni plan terapije. Svaki drugi način provedbe terapije redovito završava neuspjehom i, nažalost, nerijetko primam pacijente kojima su negdje drugdje terapiju proveli na brzinu i ispod svake cijene pa su sada primorani ponoviti zahvat.
Kada pacijent pristane na terapiju, idući korak je „Smile design”, izrada vizualizacije koja može biti digitalna („photoshop-like” programi) ili analogna. Iako su digitalne tehnike vrlo zgodan pomoćni alat, mišljenja sam da ništa ne može zamijeniti tradicionalnu „wax up/mock up” tehniku. U ovoj se tehnici „uživo“ na zube pacijenta prenosi dizajn s modela pripremljenog u dentalnom laboratoriju. Na temelju ovoga, pacijent i prije početka terapije vidi budući izgled zuba. Ovo je vrlo bitan korak jer pacijent ima mogućnost korekcije i definiranja budućeg rada, zajedno sa stomatologom. Ponekada je u ovoj fazi potrebno prokomentirati i izgled mekih tkiva – zubnog mesa. Naime, izrada ljuskica ne mora sama po sebi dati maksimalan estetski rezultat ako su razine zubnog mesa nejednake, nepravilne ili ako se previše vidi zubno meso (tzv. gummy smile). Tu se u priču uključuje oralni kirurg i/ili parodontolog.
Po završenoj „smile design” fazi kreće se u preparaciju zubnog tkiva. Naime, površina zuba mora biti glatka, bez oštrih prijelaza i s definiranim rubovima buduće restauracije. Često je uzrok neuspjeha upravo nepravilna preparacija zuba te slaba analiza ponašanja zuba pod opterećenjem zagriza. Iako je sama preparacija zaista minimalna (0.2-0.5 mm u prosjeku), dobro ju je uraditi pod lokalnom anestezijom (injekcija) kako bi se izbjegle neugodne senzacije.
Zatim slijede fotografije, otisak, slanje u laboratorij te izrada probnog modela ljuskica koji se u idućoj posjeti probaju u ustima kako bi pacijent dodatno korigirao detalje, prema svojim željama.
U ovoj fazi je izuzetno bitno imati kvalitetan zubni laboratorij i iskusnog tehničara koji je sposoban izraditi ovako visoko kompleksan rad, poštujući estetiku i želje pacijenta. Ako je na idućoj probi sve u redu, rad se cementira posebnim adhezivnim cementima čime praktički postaje jedno sa zubom te nije moguće primijetiti razliku između zuba i restauracije.
Kolika je trajnost ovog tretmana?
Trajnost ovisi o brojnim, individualnim faktorima koje nije moguće kontrolirati i stoga nije moguće dati konkretnu brojku, no pravilo je da, ako je sve izrađeno prema protokolima i ako pacijent nema nepodesnih navika (npr. grizenje noktiju, olovaka, ljuskica od orašastih plodova i sl.) radovi mogu trajati godinama (10 i više godina). Čak i pacijenti, koji se bave kontaktnim sportovima gdje se očekuju udarci, ne moraju strahovati od loma ako nose štitnike za zube, ili, ako se radi o noćnom škripanju zuba (tzv. bruksizam), posebne udlage, koje tada štite zube od štetnih kretnji. Jednom kada je rad potrebno zamijeniti, pristupa se skidanju ljuskice i izradi nove ljuskice, a zub ispod ostaje zdrav i u funkciji.
Kako njegovati zube i održavati dentalnu higijenu nakon ugradnje ljuskica?
Sasvim normalno, kao i do tada – prema uputi stomatologa; konac, interdentalna četkica i pravilno četkanje zuba te redovite kontrole.
