Otkrili smo kako manjak sna može skratiti život!

Mozak je još uvijek velika misterija za brojne znanstvenike. Znanstvenici provode razna istraživanja kako bi otkrili kakve se sve tajne kriju u našem mozgu, ali i traže načine kako se uspješno boriti protiv raznih bolesti koje ga napadaju.

Jedan od tih znanstvenika je i dr. Alen Juginović, dr.med, postdoktorand, čije je posebno područje interesa medicina spavanja, neurologija i neuroznanost. Trenutno radi u Laboratoriju za neurobiologiju na Sveučilištu Harvard. U svojoj bogatoj karijeri organizirao je i nekoliko kongresa na kojima je sudjelovalo više od 2000 studenata i 6 dobitnika Nobelove nagrade.

Vaš put započeo je u Splitu, a trenutno se nastavlja na Harvardu. Možete li malo opisati taj put? Kada ste znali da želite biti liječnik i odlučili upisati medicinu?

Moj put započeo je u Splitu gdje sam završio osnovnu i srednju školu, kao i Medicinski fakultet 2018. godine. Jedan od glavnih razloga zašto sam htio upisati baš medicinu je što sam oduvijek volio pomagati ljudima, i to ne mora biti nužno uvijek na medicinskoj osnovi. Ono što me najviše radovalo je pomagati zajednici u kojoj živim na najbolji način na koji mogu doprinijeti jer kad vidite samo mali osmjeh na licu osobe kojoj ste na neki način pomogli – to je za mene neprocjenjivo.

Stoga, za vrijeme studiranja, možda na drugoj godini studija, imao sam sreću već lagano upoznavati moj budući tim koji je u 3-4 godine napravio izvrsne međunarodne projekte i kongrese s više od 2000 studenata iz 27 zemalja i 6 dobitnika Nobelove nagrade.

Od skromnih početaka do vrhunskih rezultata

Predavanje “Praktična znanja za studente”

Sve je počelo s malim timom najbližih suradnika s kojima sam organizirao mala, vrlo lokalna predavanja i radionice, koja su prerasla u jedan od neprepoznatljivijih studentskih konferencija u Europi. Pri kraju jednog od tih projekata u rujnu 2019., bio sam na jednom kliničkom programu u američkom centru za liječenje i istraživanje raka “MD Anderson Cancer Center” te sam odlučio da bih, pošto sam u SAD-u i imam slobodnih 6-7 dana, volio posjetiti i najbolja sveučilišta svijeta kao što su Stanford, Harvard, MIT i Columbia. Prvo sveučilište se nalazi na zapadnoj, dok preostala tri na istočnoj američkoj obali. Prije nego što sam ih posjetio, uputio sam vrlo jednostavan e-mail osobama s tih sveučilišta koje rade istraživanja koja su meni zanimljiva, primarno u neuroznanosti i medicini spavanja, te ih upitao bih li mogao doći jedan dan i vidjeti kako oni rade istraživanja. Na moje iznenađenje, svi su pristali te sam zrakoplovom u šest dana prošao tri grada – od San Francisca preko Bostona do New Yorka, no nisam mogao niti sanjati što će se dogoditi u Bostonu na Medicinskom fakultetu na Harvardu.

Posao iz snova

Kada sam došao, dočekala me profesorica koja vodi laboratorij te smo otišli u ured i pričali 2-3 sata o aktualnim istraživanjima koja se provode u njenom laboratoriju te čime sam se ja bavio u prošlosti. Nakon toga smo obišli laboratorij te se vratili u ured gdje mi je profesorica rekla kako je impresionirana onim što sam radio za vrijeme studija i nakon njega te kako bi voljela da ostanem raditi kod njih. Ne trebam niti opisivati kako sam se osjećao nakon što sam to čuo te sam od veljače 2020. započeo raditi u tom laboratoriju na istraživanju utjecaja loše kvalitete spavanja na zdravlje.

Već kao student postigli ste izvanredne uspjehe u organizaciji znanstvenih konferencija te se u svoj rodni grad doveli nekoliko nobelovaca. Kako vam je to pošlo za rukom?

Da, organizacijom dviju međunarodnih konferencija (Nobel Days i Praktična znanja za studente), unutar tri godine smo u Split doveli preko 2000 studenata i profesora iz 27 zemalja i 34 nacionalnosti uključujući šest dobitnika Nobelove nagrade. Cilj konferencije Praktična znanja za studente bio je studente medicine, dentalne medicine i farmacije iz cijelog svijeta podučiti najvažnijim praktičnim znanjima potrebnima u budućoj karijeri putem preko 160 radionica i predavanja. Također, taj događaj je služio i kao mjesto upoznavanja i stvaranja kolaboracija. Druga konferencija, Nobel Days, je okupila četiri nobelovca u Splitu što je bio događaje od iznimnog značaja za cijelu akademsku zajednicu. Poseban naglasak smo stavili na pozivanje studenata i učenika kako bi već u mladim danima imali priliku družiti se s nobelovcima i poslušati kako su došli do svojih otkrića. Također smo organizirali i brojne humanitarne koncerte s poznatim hrvatskim pjevačima i mladim hrvatskim talentima kako bismo prikupili donacije za one kojima je pomoć bila najpotrebnija.

Predavanje nobelovca prof. Haralda zur Hausena
Predavanje nobelovca prof. Haralda zur Hausena

Dobar tim i upornost – ključ su uspjeha

Nemam tajnu kako smo to uspjeli napraviti. Najvažniji faktori su bili fenomenalan tim studenata i osoblja s Medicinskog fakulteta u Splitu te jedna bezgranična ambicija da mi kao studenti možemo dovesti nobelovce i organizirati konferencije na svjetskoj razini. Zahvala ide i institucijama te tvrtkama koje su prepoznale kvalitetu događaja i financijski pomogle. Uz sreću i trud, na kraju smo uspjeli te i dalje nastavljamo raditi na budućim događajima i projektima.

Kakav dojam su ti veliki znanstvenici ostavili na Vas?

Zaista je ogromna čast i sreća biti okružen vrhunskim znanstvenicima iz raznih područja na svakom koraku. Osim samog Harvarda, ovdje je i drugo iznimno sveučilište – Massachusetts Institute of Technology (MIT) koje je također dom brojnih fenomenalnih istraživanja. Imao sam sreću i prije samog dolaska putovati inozemno te pričati s nobelovcima koji su dolazili na naše konferencije i rekao bih da sam najviše bio pozitivno iznenađen koliko su te osobe jednostavne i nemate nikakav osjećaj, pričajući s većinom njih, da su zapravo svojim istraživanjima temeljito promijenili određena područja znanosti, ali i šire. Jedna od stvari koja Harvard čini posebnom sredinom je što bez problema možete doći u kontakt s vodećim svjetskim znanstvenicima doslovno odlaskom u zgradu koja se nalazi preko puta ceste ili u hodniku pokraj vas što omogućava značajno lakše kolaboracije i napredak.

Trenutno ste na Harvardu, jednom od najprestižnijih svjetskih fakulteta. Možete li nam prenijeti svoje dojmove? Što trenutno radite? Kako se osjećate? Jeste li se uklopili?

Prvi osjećaj dolaska ovdje je zaista bio nestvaran, ali kada iz dana u dan odlazite na fakultet i laboratorij, ponekad zaboravite ili niste svjesni gdje se nalazite. Tek kada stanete i odmaknete se od toga, shvatite gdje se nalazite i kolika je sreća biti ovdje. Sveučilište je, kao i sami Medicinski fakultet, odlično organizirano. Od dana kada dođete imate jako mnogo resursa i pomoći kako bi se što prije snašli u novoj sredini i osjećali kao kod kuće. Ovo je iznimno važno jer na sveučilištu ima studenata i zaposlenika iz svih dijelova svijeta. Trenutno sam postdoktorand u laboratoriju gdje istražujem utjecaj loše kvalitete spavanja na zdravlje na miševima. Radim s nekoliko kolega koji su me odlično prihvatili i zaista sam im zahvalan na tome, te na pomoći oko početnih tehnika i rada sa životinjama.

Možete li usporediti razlike između studiranja u Hrvatskoj i na Harvardu?

Ovdje se već od početka fakulteta studente uči na klinički način razmišljati te se također cijeni volonterska aktivnost i pokretanje raznih projekata. Nakon što završe fakultete, imaju puno širi raspon iskustava nego hrvatski studenti te smatram da je ovo nešto što bih sugerirao za poboljšati. Mislim da hrvatski studenti medicine imaju odlična teoretska znanja i da tu ne zaostajemo, tako da bi poboljšanje kvalitete kliničkog aspekta medicinskih vještina i izvannastavnih aktivnosti moglo značajno podići kvalitetu studiranja.

Važno razlikovati činjenicu da u Hrvatskoj učenici odmah nakon srednje škole mogu ići na fakultet, dok ovdje učenici idu na koledž koji može služiti kao međukorak prije npr. Medicinskog fakulteta. Jako se cijeni studentski aktivizam. Gotovo svi studenti sudjeluju u radu raznih studentskih udruga. Također, sveučilište jako potiče druženje i upoznavanje studenata kako bi se stvorila kvalitetna sredina te se studentima nude mnogobrojne sportske aktivnosti. Nadalje, studenti ovdje često nakon nastave volontiraju u određenim laboratorijima i skupljaju znanstveno iskustvo. Preko ljeta rade u određenim tvrtkama kako bi dodatno napredovali u svom području. Mislim da je ovaj aktivizam nevjerojatno važan za napredak mladih studenata te bih volio vidjeti značajno veći naglasak na njega i u Hrvatskoj.

Bavite se medicinom spavanja, neurologijom i neuroznanošću – možete li pojasniti što ovo podrazumijeva?

Da, za vrijeme studiranja u Splitu sam oko četiri godine volontirao u Centru za medicinu spavanja, kao i bio demonstrator na Katedri za neuroznanost što mi je dalo značajno iskustvo u tom pogledu. Sada se bavim temeljnim istraživanjima koja ćemo u budućnosti prenijeti u kliniku. Najjednostavniji opis onoga što me zanima je proučavanje funkcioniranja živčanog sustava (primarno mozga) te utjecaja funkcije i procesa koji se odvijaju u crijevima na mozak. Zašto baš utjecaja crijeva? Zbog toga što u području crijeva imamo značajan dio živčanog sustava, oko 500 milijuna živčanih stanica. Zvuči puno, no ipak je to puno manje od mozga koji ima oko 85 milijardi živčanih stanica. I brojna istraživanja, kao i naša u laboratoriju su pokazala izvrsnu vezu između ova dva organa, jednim dijelom vezana za npr. nastanak Parkinsonove bolesti, a drugim dijelom za kvalitetu spavanja, ali je još studija potrebno kako bi se ove veze temeljito utvrdile. Dakle, crijeva i crijevna bakterijska flora mogu utjecati na mozak puno više nego što se prije mislilo.

U zadnje vrijeme čini nam se kako mnogi zanemaruju važnost spavanja. Sve više radimo i vrijeme gubimo gledajući u tv ekrane ili mobilne telefone koji nam „kradu“ sate sna. Koliko je spavanje bitno za naše zdravlje? Koliko je sna potrebno djeci, a koliko odraslima?

U današnje vrijeme dinamičnog životnog stila, sve više osoba skraćuje sebi količinu vremena provedenog spavajući.

Nadalje, nije dobro što se osim količine spavanja, narušava i sama kvaliteta spavanja. Ovo se događa zbog gledanja u ekrane mobitela, tableta, računala i slično do kasno navečer jer specifično plavo svjetlo iz ekrana može poremetiti kvalitetu spavanja. Također, vrlo kasne večere i spavanje u prostorijama koje nisu u potpunosti mračne, samo su neki od parametara koji dodatno narušavaju kvalitetu spavanja.

Preporuka za odrasle osobe (18 – 65 godina) je 7 – 9 sati spavanja po noći. Naglašavam po noći jer nije isto spavati 7 sati po noći ili 5 sati po noći i još 2 sata po danu. Za djecu varira ovisno o dobi, ali načelno je broj nešto veći, a za malu djecu do godine dana može biti i do 12 – 14 sati spavanja. Stariji ljudi, s druge strane, načelno manje i spavaju, obično i manje od 7 – 8 sati. Često su pitanja u vezi poslijepodnevnog spavanja. Generalno govoreći, spavanje u poslijepodnevnim satima nije nezdravo ako traje do 30 – 40 min jer time izbjegavamo duboki stadij spavanja koji može, ako često spavamo popodne po 2 sata, poremetiti cirkadijani ritam, odnosno ritam koji kontrolira spavanje i budnost te nam se možda zbog toga neće spavati kasno navečer kada bi trebalo, nego tek u rane jutarnje sate.

Do čega može dovesti manjak sna?

Dugotrajna i neliječena loša kvaliteta spavanja zbog nekih poremećaja, kao što je npr. apneja, ili spavanje manje od preporučenog vremena povezano je s povećanjem rizika za brojne bolesti. Jedan od važnijih rizika koji se povećava je onaj za razne kardiovaskularne bolesti, povišeni arterijski tlak i dijabetes. Zadnja dva stanja povećavaju rizik od srčanog i moždanog udara koji spadaju među vodeće uzroke smrti u svijetu. Također, povećava se rizik za psihijatrijske bolesti, kao što je depresija te neurološke bolesti kao demencija (i Alzheimerova bolest). Nadalje, pokazano je da su određene vrste raka (kolorektalni i rak dojke) povezane s lošim spavanjem. Iznimno je važno imati kontinuirano dobru kvalitetu spavanja, te iako se svima dogodi da ponekad loše spavamo, važno je tu količinu pokušati svesti na minimum.

Možete li istaknuti neke zanimljivosti koje ste otkrili?

Jedno od vjerojatno najzanimljivijih otkrića je upravo ono vezano za lošu kvalitetu spavanja i životni vijek. Naš laboratorij je na modelu vinskih mušica i miševa pokazao da životinje koje spavaju jako malo u samo nekoliko dana počinju razvijati oksidativni stres u crijevima. Oksidativni stres je stanje kada se nedovoljna količina molekula zvanih slobodni radikali eliminira ili ih se previše stvara. Oni u velikim količinama oštećuju stanice te su povezani, između ostalog, i s rakom. Ove vinske mušice su živjele i više od dva puta kraće od onih koje su normalno spavale. Nadalje, kada se taj oksidativni stres eliminirao davanjem antioksidansa hranom ili aktiviranjem antioksidacijskih enzima specifično u crijevima, mušice su živjele jednako dugo bez spavanja kao i one koje su normalno spavale, što govori o vezi između nespavanja, oksidativnog stresa i životnog vijeka. Mislimo da bi ovaj proces mogao potencijalno biti očuvan i kod ljudi te da bi mogao povećati rizik za određene bolesti. Sada upravo radimo na detekciji biomarkera u urinu, krvi i fecesu kako bismo ga mogli rano detektirati i eliminirati te potencijalno u budućnosti pomoći ljudima koji imaju značajne poteškoće sa spavanjem.

Svojim primjerom ste dokazali kako se radom i trudom mogu postići nevjerojatne i velike stvari. Imate li neku poruku za mlade ljudi koji su tek krenuli na svoj put? Kako ostvariti snove, kao što ste Vi uspjeli? Koja je tajna?

Ne bih rekao da ima velike tajne, nego smatram da je aktiviranje u poljima koje vas najviše zanimaju važno od što ranijih dana.

Nadalje, mislim da je iznimno važno za vrijeme fakulteta sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima od vlastitog interesa kako bi se mogli razviti u što širem pogledu jer to sve ima svoje benefite kasnije. Također, okruživanje s kvalitetnim osobama koje vas nadopunjuju i motiviraju je iznimno važno jer ja ne bih mogao ništa napraviti da nisam imao izvrstan tim ljudi. I na kraju, možda i najvažnije.

Nemojte nikada misliti da zbog toga što ste rođeni i odrasli u manjem mjestu ili manjoj državi ili ste iz skromnije obitelji ne možete ostvariti velike stvari. Volio bih vjerovati da je većina mladih ljudi u sebi urođeno ambiciozna i da želi više, ali da životne okolnosti ponekad to potisnu. Zato su važni ljudi kojima se okružite da vas potiču i izvlače ono najbolje iz vas. Nemojte mislite da ljudi koji su postigli velike profesionalne uspjehe u svojim područjima su puno talentiraniji i jednostavno bolji od vas. Vi, kao i bilo tko drugi, imate priliku ostvariti svoje snove. Bit će uspona i padova, ali na kraju dana, važno je da na ovom životnom putu ostanete hrabri, ustrajni i fokusirani na svoje ciljeve i uspjeh će doći, samo je pitanje vremena. A kako jedna od mojih najdražih izjava kaže: „Ako želiš doći negdje brzo, idi sam. Ako želiš dogurati daleko, idi zajedno“. Sretno vam!

foto: Dalibor Gabela (Informatička služba Medicinskog fakulteta Split)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *