Dolaskom proljeća priroda se budi, počinju rasti mlade biljke (razne trave, trputac, koprive i, nešto kasnije, ambrozija) te s cvatom započinju prva stabla (breza, grab, vrba, joha, hrast, lijeska…). Kako se povećava broj biljaka i drveća koji tada cvatu, povećava se i broj novo dijagnosticiranih alergičara, a nerijetko dolazi i do pogoršanja kod već postojećih pacijenata s alergijom. Već unazad nekoliko desetljeća svjedočimo globalnom fenomenu porasta broja alergijskih bolesti koje sve više poprimaju karakteristike pravih pandemija. Procjenjuje se da je danas gotovo četvrtina populacije alergična na neku tvar.
Što su alergije i kako nastaju?
Alergija je prekomjerna reakcija organizma na specifičnu, inače neškodljivu tvar ili više njih koje udahnemo, pojedemo, dodirnemo kožom ili unesemo injekcijom, a zajedničkim se imenom nazivaju alergeni. Kada ponovno dođemo u kontakt s tim tvarima, obrambeni sustav organizma se poremeti i nastaje reakcija između strane bjelančevine, tj. alergena i naše vlastite bjelančevine, tj. protutijela, uz posljedično prekomjerno i nepotrebno stvaranje protutijela – imunoglobulina. Imunoglobulini su specifični za svaki alergen pa je i svaka alergija specifična. Jednostavnije rečeno, alergije nastaju kao interakcija nasljednih čimbenika i utjecaja okoliša. Najčešće se javljaju u djetinjstvu, no mogu se pojaviti kod bilo koga i u bilo kojoj životnoj dobi, iako su češće kod osoba koje imaju alergijske bolesti u obitelji.
Koji su najčešći alergeni?
Uzročnici alergija, tj. alergeni su brojni, a među najčešće se ubrajaju pelud, kućna prašina, grinje, spore plijesni, životinjska dlaka, otrovi insekata, hrana, lijekovi i UV zrake. Pritom inhalacijski alergeni (grinje, pelud, prašina, životinjska dlaka, plijesan i slično) većinom uzrokuju simptome dišnog sustava te bolesti poput astme i alergijskog rinitisa. Alergeni iz hrane mogu prouzročiti smetnje probavnog sustava, ali i kožne te sustavne reakcije, dok ubodi insekata, kao i lijekovi izazivaju kožne ili sustavne reakcije. Alergije se mogu javljati tijekom cijele godine ako postoji cjelogodišnja izloženost alergenu, a sezonske alergije pojavit će se ukoliko postoji sezonska izloženost alergenu.
Koji su simptomi i znakovi alergije?
Alergijska reakcija može biti lokalna (na jednom mjestu) ili generalizirana (anafilaktički šok). Ovisno o tome koje je tkivo/organ/organski sustav zahvaćen alergijskom reakcijom, razlikuju se i simptomi alergijske reakcije:
- Nos (npr. alergijski rinitis/peludna hunjavica) – svrbež, crvenilo nosa, vodenasto-sluzavi iscjedak iz nosa, kihanje
- Oči (npr. alergijski konjunktivitis) – crvenilo spojnica/konjunktiva, svrbež, suzenje
- Dišni sustav (npr. astma) – svrbež u ždrijelu, otekline sluznice, suh i podražajni kašalj, otežano disanje, osjećaj nedostatka zraka, osjećaj pritiska u prsnom košu
- Koža (npr. kontaktna urtikarija) – crvenilo i svrbež kože, oteklina, različite vrste osipa s mjehurićima, erozijama i/ili krastama
- Probavni sustav (npr. alergija na određenu vrste hrane) – otečenost sluznice usne šupljine, jezika i ždrijela, nemogućnost gutanja, povraćanje, proljev
- Anafilaktički šok (anafilaksija) – najteži, opasan po život, oblik alergije na određenu tvar koji nastaje kod osoba koje su već bile u kontaktu s određenim alergenom te zahtjeva hitnu hospitalizaciju i opservaciju bolesnika
Kako se dijagnosticiraju alergijske bolesti?
Subjektivni iskaz bolesnika i ciljana pitanja iskusnog liječnika igraju važnu ulogu u otkrivanju uzroka alergije, a uzimanje dobre anamneze može uvelike pomoći pri postavljanju točne dijagnoze.
Alergije se dijagnosticiraju različitim vrstama testova, a testiranje provode specijalizirane ustanove, odnosno poliklinike i bolnice:
- Kožni test – najbrži, najjednostavniji i najisplativiji način testiranja na alergene. Test se izvodi tako da se na kožu podlaktice stave kapljice standardnog seta inhalacijskih alergena, unesu se u površinski sloj kože ubodom i nakon 15-30 minuta očitava se reakcija na koži. Ako je bolesnik alergičan na unesenu tvar, reakcija se izražava u vidu crvenila i svrbeža kože ili pak prave urtikarije.
- Provokacijski test – izvodi se isključivo u zdravstvenim ustanovama s posebnim odjelima, pri čemu se kod bolesnika izaziva alergijska reakcija blažeg oblika izravnom primjenom alergena na sluznicu očiju, nosa, bronha ili želuca. Kod izvođenja ovog testa treba biti vrlo oprezan jer posljedice mogu biti ozbiljne (jaka alergijska reakcija s mogućom anafilaksijom). Ovi testovi osobito su učinkoviti za dokazivanje alergije na lijekove.
- Krvni test – za konačnu dijagnozu alergije nužno je određivanje koncentracije imunoglobulina E (IgE) u krvi. Testom se utvrđuje cjelokupna količina IgE, i/ili se određuje specifični IgE za pojedine alergene.
- Spirometrija – osnovna i najčešća pretraga za ispitivanje plućne funkcije kojom se mjeri volumen pluća i stupanj plućne opstrukcije. Jednostavna je dijagnostička metoda za dijagnosticiranje bolesti pluća i dišnog sustava.
Kako se liječe alergijske bolesti?
Prvi korak u liječenju alergijskih bolesti je prevencija, tj. izbjegavanje alergena ili njihova eliminacija iz neposredne životne okoline. Kada to nije moguće, a utvrđena je dijagnoza alergijske bolesti, nužno je koristiti lijekove koje propiše liječnik. Time se postiže kontrola alergijske bolesti te se izbjegavaju moguće komplikacije.
Najčešće korištena skupina lijekova za suzbijanje alergijskih simptoma su antihistaminici (sprječavaju djelovanje histamina) koji se uzimaju u obliku tableta, spreja ili kapljica te imaju preventivnu ulogu. Osim antihistaminika, u liječenju alergije koriste se i dekongestivi (kapi za nos koje djelovanjem na krvne žile smanjuju oticanje nosne sluznice i ublažavaju simptome alergije), kortikosteroidi (ublažavaju upalu i zaustavljaju razvoj alergijske reakcije), antikolinergici (smanjuju učinak acetilkolina), antileukotrijeni (sprječavaju upalni učinak leukotrijena) i kromoni (inhalacijski protuupalni lijekovi). U liječenju alergija koristi se i imunoterapija ili hiposenzibilizacija kao poseban oblik liječenja nekih alergijskih bolesti primjenom malih i rastućih koncentracija alergena na koje je bolesnik osjetljiv. Na taj se način imunološki sustav bolesnika potiče na povećanje tolerancije prema specifičnom alergenu. Ova je metoda preporučljiva u mladih bolesnika s cjelogodišnjim ili teškim sezonskim alergijskim rinitisom, posebice kada mjere izbjegavanja alergena nisu moguće, a lijekovi nisu bili u potpunosti učinkoviti. Imunoterapija se daje u obliku potkožnih injekcija ili otopina koje se uzimaju pod jezik.
Najvažnije je liječenje započeti na vrijeme i provoditi ga sve do kraja djelovanja alergena.
Izvori:
hzjz.hr (2019). Alergije – kad preburno reagira imunosni sustav. Preuzeto s: https://www.hzjz.hr/sluzba-zdravstvena-ekologija/alergije-kad-preburno-reagira-imunosni-sustav/, 22.2.2024.
zzjzdnz.hr (n.p.) Alergije na pelud. Preuzeto s: https://www.zzjzdnz.hr/zdravlje/okolis-i-zdravlje/480, 22.2.2024.
svkatarina.hr (2021). Alergije – bolest modernog doba. Preuzeto s: https://www.svkatarina.hr/blog/alergije-bolest-modernog-doba, 22.2.2024.
