Pandemija koronavirusa cijeli je svijet izbacila iz tračnica. Nekad ustaljeni životi, poslovi, rutine i običaji više nisu mogući. Počevši od „malih stvari“ kao što su rukovanje ili zagrljaji, preko „velikih“ kao što su odlasci na posao, koncerte ili putovanja, sve nam je ovo oduzeto.

Shvatili smo kako su “male stvari” u stvari velike. Koliko nam nedostaje čvrsto i blisko zagrliti majku, oca ili baku ili pak djeda jer je kronični bolesnik te ima veći rizik od zaraze koronavirusom. Shvatili smo koliko smo prije zagrljaje, rukovanja i dodire uzimali zdravo za gotovo.

Koronavirus nas je zatvorio u naše kuće i stanove. Djeca odjednom nisu smjela ići u vrtiće, u škole, na igrališta, čak ni u dvorišta. Roditelji nisu smjeli ići na posao, a dio njih i dalje radi od kuće. Zakinuo nas je za proslave, rođendane, vjenčanja, pa čak i sprovode. Natjerao nas je da se povučemo u svoje domove i čvrsto zaključamo vrata. Oni koji su vrijeme provodili u kafićima, kladionicama, klubovima, sada su se probudili zatvoreni u domu te su mnogi shvatili kako uopće ne poznaju svoju obitelj, kako ne poznaju svoje supružnike, svoju djecu.

Uza sve to mnogi ljudi su ostali bez posla, kako onog primarnog, tako i dodatnih poslova čime im je ugrožena egzistencija. Kao da to nije dovoljno, mediji i društvene mreže konstantno nas bombardiraju brojnim informacijama o koronavirusu, broju zaraženih, broju umrlih.

Brojni strahovi

Sve ovo utječe na našu psihu. Razvija se strah od bolesti, strah za egzistenciju, povećava se anksioznost i kod odraslih i djece. Život se preselio u neku apstraktnu virtualnu sferu na male ekrane mobitela preko kojih smo mogli vidjeti svoje roditelje, braću, sestre, prijatelje. Ali nikakva tehnologija ne može zamijeniti živu interakciju.

Kako se svemu ovome oduprijeti? Kako pomoći sebi i bližnjima? Psiholozi su prepoznali brojne probleme koji se kriju iza „lockdowna“, straha od pandemije, ostajanja bez posla, nedruženja s prijateljima te su zato otvorene brojne telefonske linije za besplatnu psihološku pomoć putem kojih su građani mogli dobiti virtualno rame za plakanje, savjet ili utjehu. Ovaj negativni osjećaj straha normalna je reakcija na nepoznatu situaciju koja nam pomaže da budemo pozorniji radi moguće prijetnje i da povećamo brigu o zdravlju. Međutim, pretjerani strah i panika mogu izazvati više štete nego koristi.

Kako si pomoći?

  1. Ograničite količinu informacija o epidemiji jer takve vijesti mogu povećati tjeskobu. Također, treba voditi računa i o izvorima informacija.
  2. Ako je moguće, skrenite pozornost na neke aktivnosti kao što su čitanje, šetnju, druženje, tjelovježbu…
  3. Budite dobri prema sebi. Svakog dana pronađite vrijeme za sebe te uživajte u nečemu što Vas opušta. Bilo da je riječ o pjenušavoj kupki, finom obroku, čaši vina ili dugom ispijanju kave ili čaja, odvojite to vrijeme samo za sebe, bez mobitela, bez vijesti i uživajte u trenutku, u „sada i ovdje“. 
  4. Pokušajte održavati rutinu kako biste otklonili zabrinutost. Unatoč tome što nemate posao ili radite od doma, liježite i budite se u isto vrijeme.
  5. Povežite se s drugima. Bez obzira na odvojenost, iskoristite prednosti modernih tehnologija i ostanite u kontaktu s dragim ljudima.
  6. Pomozite drugima. Pomaganje drugima pomaže i nama da se osjećamo bolje.
  7. Vježbajte. Stara je poslovica „U zdravom tijelu, zdrav duh“. Iskoristite višak vremena i brojne aplikacije i videa na internetu te počnite vježbati kod kuće ili trčati vani kako biste održali kondiciju i zdravlje.
  8. Dišite. Tijekom dana dišemo površno. Posvetite nekoliko minuta svoga dana dubokom disanju koje nas opušta, puni naša pluća i tijelo kisikom i tako nas revitalizira.
  9. Izađite van. Koliko god možete boravite u prirodi. Boravak u prirodi ima pozitivan utjecaj na naše zdravlje.
  10. Naučite nove stvari – višak vremena iskoristite kako biste naučili neku novu vještinu, otkrili neki novi hobi, pročitali neku novu knjigu.

Povratak sebi

Svi ovi savjeti olakšat će Vam da prebrodite ovu novu i nepoznatu situaciju kojoj se moramo prilagoditi, a koja traje već godinu dana.

Posvetite se sebi, obitelji, prijateljima, uživajte u malim stvarima i budite zahvalni. Krizna vremena mnogi tumače kao „poziv na buđenje“, kao poziv na promjenu nekih paradigmi u životu. Ona nam otvara oči i ukazuje nam što je bitno; bilo da je to briga o sebi, o bližnjima… Slobodno vrijeme koje imamo možemo provesti kako volimo – sami ili u društvu, ljenčareći uz knjigu ili na trailu u planinama…

Krize dolaze kao poziv da se okrenemo sebi i onome što zaista želimo i što nam je zaista potrebno. Da shvatimo da nam ne treba 50 različitih hlača ili haljina da bismo bili sretni ili najskuplji automobil, već je za sreću dovoljna i kava s dragom osobom ili čak da ju popijemo sami na suncu. Krizu je potrebno iskoristiti za vraćanje sebi i onome što je važno, jer nemamo uvijek tu priliku…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *