Bolovi u leđima su najučestaliji bolni sindrom te su broj 1. na listi uzroka bolovanja. Razgovarali smo s dr. sc. Ivanom Domazetom, dr. med., specijalistom neurokirurgije koji je dio tima Centra za bolesti kralježnice Specijalne bolnica Sv. Katarina. U razgovoru saznajte o području rada dr. sc. Ivana Domazeta, najčešćim stanjima i bolestima kralježnice te više o perkutanoj laserskoj dekompresiji diska (PLDD) i kirurgiji perifernih živaca. Dr. sc. Ivan Domazet jedini je neurokirurg u Hrvatskoj koji je prošao više edukacija u inozemstvu iz područja kirurgije perifernih živaca te se jedini bavi najsloženijim operacijama istih. Također je i jedini neurokirurg u Hrvatskoj koji je završio jednogodišnje subspecijalističko usavršavanje iz kirurgije kralježnice u Australiji.
Kada ste osjetili poziv prema svome zvanju, tj. kako ste odlučili da se želite baviti baš bolestima kralježnice?
Još od početka studija medicine privlačila me je kirurgija kao grana medicine kojom se želim baviti. Pred kraj studija sam i sam imao operaciju kralježnice. Poslije toga sam definitivno odlučio da se želim baviti neurokirurgijom, s naglaskom na bolestima kralježnice. Nakon nekoliko godina sam postao specijalizant u Klinici za neurokirurgiju KBC-a Zagreb te smatram da sam time dobio najbolju moguću edukaciju, kako iz same neurokirurgije, tako i iz kirurgije kralježnice.
Možete li opisati ukratko Vaš obrazovni put?
Osnovnu školu i opću gimnaziju sam završio u Sinju. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu sam upisao 2005, a diplomirao sam 2011. godine. Državni ispit sam položio 2012. godine. Specijalizaciju iz neurokirurgije sam započeo 2013. godine na Klinici za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb, a specijalistički ispit sam položio 2019. godine te od tada radim kao specijalist neurokirurgije na toj istoj klinici. Te iste, 2019. godine, sam završio poslijedoplomski doktorski studij “Biomedicina i zdravstvo” na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te obranio doktorski rad pod nazivom “Utjecaj ugradnje umjetnoga vratnoga intervertebralnoga diska na biomehaniku vratnoga dijela kralježnice”.
Rano tijekom specijalističkog usavršavanja sam spoznao važnost edukacije u inozemstvu, tako da sam nedugo nakon početka specijalističkog usavršavanja počeo pohađati tečajave i prisustvovati kongresima u inozemstvu. Završio sam sve tečajeve Europskog udruženja neurokirurških društava (EANS) za specijalizante neurokirurgije. U ovom trenutku sam jedini kirurg u Hrvatskoj koji je završio sve tečajeve Europskog udruženja za bolesti kralježnice (EUROSPINE) iz kirurgije kralježnice te posjedujem osnovnu i naprednu EUROSPINE diplomu. Tijekom specijalizacije proveo sam tri mjeseca na Department of Neurosurgery, NYU Langone Health, u New Yorku, SAD, kao stipendist Svjetske federacije neurokirurških društava (WFNS), pod mentorstvom prof. Jafar J. Jafara. Također sam, kao stipendist EUROSPINE-a, proveo dva tjedna u Universitätsklinik für Neurochirurgie Innsbruck, u Innsbrucku, Austrija, gdje mi je mentor bio jedan od najboljih svjetskih neurokirurga iz područja kirurgije kralježnice – Claudius Thomé. Nakon završene specijalizacije iz neurokirurgije, godinu dana proveo sam na subspecijalističkom usavršavanju iz kompleksne kirurgije kralježnice (AO Spine Complex Spine Fellowship) u John Hunter Hospital, u Newcastleu, Australija, pod mentorstvom prof. Mitchella Hansena i dr. Richarda Fercha te sam jedini Hrvat s ovom vrstom završene edukacije. U Grazu, u Austriji, sam 2017. završio tečaj iz perkutane laserske ddekompresije diska (PLDD). Završio sam i WFNS-ov tečaj kirurgije perifernih živaca, a dio edukacije iz područja kirurgije perifernih živaca sam proveo u Kliničkom centru Srbije pod mentorstvom prof. Lukasa Rasulića.
Koja su Vaša polja interesa i područje rada?
Uže područje rada su mi kirurgija kralježnice i kirurgija perifernih živaca. Posebno me interesira biomehanika vratne kralježnice te primjena modernih mikroneurokirurških tehnika u kirurgiji perifernih živaca.
Koja su stanja – bolesti kralježnice radi kojih pacijenti dolaze na pregled kod neurokirurga?
Bolesnici se većinom javljaju u ambulantu zbog degenerativnih promjena kralježnice. Te degenerativne promjene mogu imati različite uzroke, uključujući i genske faktore, ali najčešći uzroci su oni povezani uz moderan, sjedilački način života, poput pretilosti, pušenja, nedostatka tjelesne aktivnosti, životnog stila u smislu sjedilačkih poslova, a jedan od bitnijih faktora je i sve viša starosna dob opće populacije.
Jedini ste neurokirurg u Hrvatskoj koji izvodi najsloženije operacije perifernih živaca i brahijalnog pleksusa. Možete li nam detaljnije reći nešto o tome?
Kirurgija perifernih živaca je specifična grana kirurgije, kojom se u svijetu bave specijalisti različitih kirurških struka.
Najčešće bolesti vezane uz sustav perifernih živaca zbog kojih se bolesnici javljaju u neurokiruršku ambulantu su kompresivni sindromi poput sindroma karpalnog tunela, kompresije ulnarnog živca, kompresije peronealnog živca, potom tumori perifernih živaca te ozljede brahijalnog pleksusa.
Ovdje bih napomenuo da je kod ozljeda perifernih živaca iznimno važno da se pacijenti čim prije jave na pregled, jer se, zbog specifičnosti i kompleksnosti oporavka perifernih živaca, jako često dogodi da navedene ozljede ostanu neprepoznate te se pacijenti, nažalost, jave prekasno.
Možete li nam reći što je perkutana laserska dekompresija diska (PLDD) i kako se zahvat izvodi?
Perkutana laserska dekompresija diska (PLDD) je moderna, minimalno invazivna, metoda liječenja hernije intervertebralnog diska i diskogene boli.
Metoda se temelji na principu isparavanja uz pomoć toplinske energije iz lasera, pri čemu, zbog hidrauličnih svojstava diska, dolazi do smanjenja tlaka u diskalnom prostoru i posljedičnog smanjenja hernije diska uslijed uvlačenja diska u intervertebralni prostor. Toplinska energija iz lasera također uništava receptore za bol unutar samog diska, koji su jedan od glavnih čimbenika u nastanku diskogene boli.
PLDD spada u minimalno invazivne metode liječenja te sam postupak traje oko dvadesetak minuta. Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji, pri čemu je pacijent budan kroz cijelo vrijeme trajanja zahvata, te komunicira sa zdravstvenim osobljem. Pacijent se otpušta iz zdravstvene ustanove par sati nakon samog zahvata.
Prednosti ove metode pred klasičnim metodama liječenja su mnogo manja stopa komplikacija, kratko trajanje zahvata, brzo postizanje rezultata te brz povratak svakodnevnim aktivnostima, bez potrebe za dugotrajnom rehabilitacijom.
Tko su kandidati za operativne zahvate i koliko traje oporavak?
Kandidati za PLDD su pacijenti koji imaju sljedeće simptome:
- Jaka bol u ruci, nozi, donjem dijelu leđa ili vratu
- Bolovi koji ne prestaju nakon više od 6 tjedana konzervativnog liječenja – poput fizikalnih terapija, liječenje lijekovima i sl.
- Hernija diska kod koje je zadržan integritet stražnjeg uzdužnog ligamenta
- Simptomi hernije diska i neurološki znakovi koji odgovaraju nalazu na MR
- Diskogena bol u leđima
Što smatrate najvećim izazovom u svome radu?
Mislim da se svi neurokirurzi, a ne samo ja, svakodnevno susreću s dva velika izazova u svom radu. Prvi je pronalazak vremena za praćenje svih najnovijih spoznaja iz područja neurokirurgije, jer je razvoj novih tehnologija, pogotovo zadnjih par godina, izrazito brz. Srećom, mogu posvjedočiti da se s ovim izazovima hrvatski neurokirurzi jako dobro nose. Drugi izazov je raspodjela vremena između posla i privatnog života, te smatram da o ovom aspektu mogu više govoriti naše obitelji, a ne mi.
Što biste savjetovali pacijentima koji imaju problema s bolovima u kralježnici?
Kao i kod mnogo drugih bolesti, a ne samo kod bolesti kralježnice, izrazito su bitne zdrave životne navike. Bitno je spriječiti pretilost i održavati prikladnu tjelesnu masu, redovito vježbati i voditi aktivan život, ali naglasak treba biti na vježbama prikladnima za kralježnicu. Također bih naglasio da je nepušenje jako važan čimbenik za održavanje zdravlja kralježnice.
