Za zdrave kosti i zglobove moramo se kretati

Sjedilački način života uzrok je mnogih problema, a jedan od njih je i slabljenje muskulo skeletnog sustava. Zbog smanjenog kretanja naši mišići i kostur su sve slabiji te smo stoga više skloni raznim ozljedama, ali i bolestima. Koljena i kukovi su najizloženiji. U skladu s tim razvija se i ortopedija – novi načini operiranja, ali i nove endoproteze omogućuju prirodnije pokrete zglobova. O ovoj temi razgovarali smo s doc. prim. dr. sc. Dinkom Vidovićem, dr. med., specijalistom opće kirurgije, ortopedije i traumatologije u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina.

Medicinski fakultet završio je na Sveučilištu u Zagrebu 2002 godine. Specijalizaciju iz kirurgije završio je u Zagrebu na Klinici za kirurgiju Kliničke Bolnice „Sestre milosrdnice“ 2008. godine. Poslijediplomski studij „Biomedicina i zdravstvo“ upisao je 2007. godine, a 2011. godine obranio doktorsku disertaciju pod naslovom “Rani uvid u stabilnost djelomične endoproteze kuka periprotetičkom denzitometrijskom analizom gustoće kosti”. 2013. godine polaže ispit iz uže specijalnosti – traumatologija. Naziv primarijusa stekao je 2018. godine. Pročelnik je Zavoda za sportsku traumatologiju, Klinike za traumatologiju KBC „Sestre milosrdnice“.

Brojni kongresi i tečajevi

Sudjelovao je te predavao na brojnim domaćim i inozemnim kongresima i tečajevima. Bio je glavni organizator i predsjednik tečaja AO Trauma Course Basic principles of fracture management for ORP 2014. i 2018. godine tečaja osnova endoprotetike kuka i koljena, AORecon Course – Principles  of Total Hip and Knee Arthroplasty održanog u  Zagrebu 2017. godine. Član je mnogih stručnih društva u području ortopedije i traumatologije poput EFORT (Europska federacija nacionalnih udruženja ortopeda i traumatologa), ESSKA (Europsko udruženje za sportsku traumatologiju, kirurgiju koljena i artroskopiju), AO Trauma Europe te Hrvatskog traumatološkog društva (HTD) čiji je od 2020. godine prvi dopredsjednik. Liječnik je košarkaškog kluba Cedevita.

Područja rada doc. Vidovića su sportska traumatologija i pacijenti s problematikom koljena, kuka i ramena, a koje uspješno liječi u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina.

Možete li nam ukratko opisati svoj životni i radni put? Kako ste se odlučili za medicinu? Je li to bila Vaša želja od djetinjstva ili je došla pred upis na fakultet?

Nekako pred kraj osnovne škole sam počeo razmišljati o medicini kao o mojoj budućoj profesiji radi čega sam kasnije i završio prirodoslovno – matematičku gimnaziju koja je programski najviše bila orijentirana biomedicinskom području. Moja namjera da studiram medicinu nije bila motivirana dječačkim snovima o „pomaganju ljudima“ jer djeca zapravo ne poimaju odgovornost toga niti posjeduju zato potrebne vještine, nego sam po prirodi kompetitivan, a medicina mi se činila tada kao privlačan, veliki izazov. Vrlo lako sam prošao prijemni ispit i položio prvi kolokvij iz anatomije i naivno pomislio da ću do diplome lako. Nisam bio ni svjestan koliki napor iziskuje studiranje medicine pa sam uglavnom noću isprobavao različite metode efikasnijeg učenja, a zapravo sve se svodi na to da na medicini malo spavate i puno učite, a svaki ispit postaje najvažniji projekt dok ga ne položite, a potom sve ispočetka.

Što Vas je privuklo traumatologiji i ortopediji?

Negdje na polovini studija sam shvatio da želim specijalizirati kiruršku struku međutim zbog tadašnjih okolnosti, relativno malo natječaja za specijalizacije mislim da bih prihvatio bilo koju specijalizaciju, ionako o ortopediji i traumatologiji nisam ništa znao. Interesantno je da ste u medicini uvijek nekako na početku, edukacija je dugotrajna i zapravo nema kraja, no duboko sam uvjeren ako želite biti uspješni u ovom poslu to vam ne smije biti opterećujuće nego naprotiv treba uživati u tom putovanju. Tako sam u svom stručnom usavršavanju proveo dio edukacije i u inozemnim centrima izvrsnosti te kroz edukaciju u najdugovječnijoj i najznačajnijoj međunarodnoj organizaciji AO Foundation stekao potrebne vještine koje mi omogućuju da uspješno liječim najkompleksnije slučajeve. Danas sam član, predavač i instruktor navedene organizacije i provodim edukaciju iz ortopedije i traumatologije kolega u zemlji i inozemstvu.  Osobno ne mogu zamisliti da se bavim nekom drugom strukom. Ortopedija i traumatologija je rekonstruktivna kirurška grana medicine koja danas izuzetno napreduje i otvara nove perspektive u liječenju ozljeda i degenerativnih bolesti muskulo – skeletnog sustava. Zahtijeva predani rad i stalno usavršavanje, ali kao što sam rekao to je najbolji dio putovanja.

Koji su najčešći problemi koje imaju pacijenti, a s kojima se susrećete u radu?

U svom svakodnevnom radu najčešće se susrećem s ozljedama i bolestima velikih zglobova kao što su rame, kuk i koljeno. To se posebice odnosi na artroze, prijelome i sportske ozljede. Osnovni cilj liječenja je obnova funkcije koju nastojimo povratiti u stanje prije ozljede. Ovo se posebice odnosi na sportaše čiji nastavak karijere ovisi o što ranijem povratku na sportske terene. Čini se da se funkcionalni zahtjevi svih dobnih skupina pacijenata, a time i standardi u liječenju, značajno podižu zadnjih godina. Ovo iziskuje pronalaženje nekih novih rješenja i usavršavanje postojećih kirurških tehnika.

Možete li nam malo pojasniti što je to „Physica KR“ endoproteza?

Primarni cilj liječenja artroze koljena endoprotezom je eliminacija boli i dugotrajno funkcioniranje implantata. Danas su endoproteze vrlo otporne na trošenje komponenti pa je 80 % implantata funkcionalno i 25 godina nakon operacije. S funkcionalnog stanovišta želimo replicirati prirodne kretnje koljena koje su kombinacija fleksija, ekstenzije, klizanja i rotacije. Prema tome, to su zapravo ciljevi totalne endoproteze koljena. Pitanje je jesmo li uspjeli u tome? Čini se da u većine pacijenata jesmo. Većina pacijenata je zadovoljna posebice pacijenti starije životne dobi i oni s velikim deformitetima čija je kinematika odavno izgubljena. No 20% do čak 30% pacijenata pokazuje određeno nezadovoljstvo. To se posebice odnosi na mlađe pacijente kao i na sve one s većim funkcionalnim zahtjevima koji očekuju nešto više od implantata uključujući veća naprezanja kao što su hod uz i niz stepenice, klečanje, čučanj, i participiranje u nekim sportskim aktivnostima. Pacijenti nakon ugradnje endoproteze kuka obično „zaborave“ da su imali operaciju dok je isto kod ugradnje standardnih endoproteza koljena vrlo rijetko.

Novi dizajn endoproteza za bolju funkcionalnost

Stoga se pojavila potreba za novim dizajnom totalne endoproteze koljena, a jedna od takvih je upravo Physica KR. Ona je dizajnirana po uzoru za zdravo nativno koljeno i, za razliku od standardnih endoproteza, ima asimetrična zglobna tijela koja omogućuju upravo prirodan pokret. Physica KR primjenjuje prema tome prirodnu geometriju što omogućuje ispravnu rotaciju koljena u pokretu, potpuni ligamentarni balans u cijelom opsegu kretnji, puno efikasniju natkoljenu muskulaturu osobito mišića kvadricepsa i veliki opseg kretnji. Zbog svega navedenog ovaj implantat daje izvrstan funkcionalni ishod i omogućuje gore spomenute aktivnosti koje iziskuju veće naprezanje koljena.    

Koliko je traumatologija i ortopedija napredovala od kad ste upisali fakultet?

Promijenilo se puno toga i u istraživanju te novim spoznajama, u edukaciji te u novim tehničkim rješenjima i dosezima. Pri tome ne mislim samo na novu generaciju implantata nego i na usavršavanje operacijskih tehnika.

Primjerice u traumatologiji smo s mehaničke prešli na biološku eru osteosinteze. Prije 20 godina smo rekonstruirali prednji križni ligament tehnikom kakva bi danas bila nedopustiva. Edukacija u ortopediji i traumatologiji je, zahvaljujući organizacijama koja ulažu velika sredstva i znanje, postala izrazito strukturirana i utemeljena na dokazima, a ne kao nekad temeljena na osobnom i ograničenom iskustvu. Ono što je prije tehnički bilo neizvedivo ili popraćeno skromnim rezultatima danas se uspješno izvodi. Živimo u vrijeme velike integracije znanja i tehnologija kojim se polako pomiču granice u mnogim sferama pa tako i u ortopediji i traumatologiji.

Zamjene zglobova umjetnim zglobovima su sve češće. Znači li to da će ljudi u nekoj daljoj budućnosti biti svojevrsni kiborzi?

To bi značilo da instalacijom mehaničkih elemenata dajemo svojevrsnu fizičku prednost koja nadilazi normalna ljudska ograničenja jer to je zapravo kiborg. Moguće je to zamisliti i vjerojatno postoje i takvi modeli. No za sada nastojimo endoprotezama povratiti normalnu funkciju onakva kakva je bila prije nego je artroza počela biti klinički evidentna. Potreba za ugradnjom endoproteza svugdje u svijetu raste, osobito u razvijenim zemljama svijeta, i to ne samo zbog duljeg životnog vijeka nego i višeg zdravstvenog standarda i napretka općenito. Primjerice prije bi mlađi pacijenti s etabliranom artrozom kuka ili koljena proveli najplodnije godine života u boli i nekretanju čekajući da dovoljno ostare da im se ugradi endoproteza jer tehnologija implantata nije bila dovoljno razvijena pa se na taj način izbjegavala rana revizijska operacija. Danas se i mlađi pacijenti operiraju jer su implantati kao i sama operacijska tehnika na visokoj razini.

Možete li pretpostaviti kako će ići napredak tehnologije? Ima li šanse za osobe koje imaju i povrede kralježnice ili neke teže ozljede da opet prohodaju zahvaljujući umjetnim zglobovima/materijalima?

Muskulo – skeletni sustav nije savršen, ali je nevjerojatno djelotvoran i uspješno ga u nepromijenjenoj formi testiramo oko 200 000 godina. Njegova namjena je lov i sakupljanje odnosno bijeg ili borba. Svaki čovjek ima taj isti, iskonski potencijal no zbog udobnog života se izdvojio iz prirodnog okruženja i lišio se bilo kakvog tjelesnog naprezanja te postao fizički slabašan. Velika većina ljudi danas u prirodi bi bila na dnu hranidbenog lanca. Muskulo – skeletni sustav je vrlo ekonomičan i ako se ne napreže gubi postupno svoju funkciju te je skloniji ozljedama (prijelomi), involucijskim promjenama (atrofija muskulature i osteoporoza) i bržem razvoju artroza. Ljudi koji su zbog ozljede i bolesti izgubili funkciju ekstremiteta i sl. znaju što znači izreka „kretanje je život“. Sve navedeno valja uzeti u obzir u svakodnevnom životu kako bi se produljio vijek muskulo – skeletnog sustava.

Dva smjera razvoja tehnologije:

Što se tiče napretka tehnologije mislim da će tehnologija ići u dva smjera. Prvi je regenerativna medicina, a drugi je razvoj novih implantata. Prvi podrazumijeva tehnologiju obnove oštećenog tkiva kojim se mijenja tijek bolesti koje danas smatramo neizlječivim pa sve do „uzgoja“ tkiva i organa kojim će se zamijeniti staro i disfunkcionalno tkivo. Drugi smjer podrazumijeva tehnološki razvoj implantata kojim se otklanjaju svi nedostaci tako da nadžive samog pacijenta i u potpunosti ispunjavaju funkciju bez razlike u odnosu na zdravi zglob. Na oba ova polja se dosta napredovalo i danas se doista u polju regenerativne medicine može utjecati na tijek bolesti. Također tehnologija implantata je napravila veliki iskorak, ali čini se pogledom u prošlost u onih nekoliko stotina tisuća godina unatrag.

Naime danas se uviđa da će nova generacija implantata morati ugraditi u koncept nativnu anatomiju i biomehaniku. Geometrija standardnih implantata nije prirodna, nije dovoljno „prava“ jer da jest umjetni kuk bi trajao kao i prirodni, oko 100 godina uz tek manje smetnje u zadnjih možda dvadeset. Interesantno je zamijetiti da su danas veterinarska endoprotetika i implantati u nekim segmentima napredniji u odnosu na humanu. Vjerujem da će ova dva pravca u tehnološkom razvoju jedno dulje vrijeme koegzistirati te da ćemo uskoro brati prve, prave plodove.

U Hrvatskoj je kroničan nedostatak liječnika. Možete li poslati neku poruku mladima zašto da odaberu ovaj poziv?

Ako neko misli odabrati medicinu za profesiju samo zato što voli pomagati ljudima predlažem mu da se okrene nekom drugom zanimanju gdje će svoju ambiciju za humanitarnim radom moći prije implementirati. Medicina iziskuje dugotrajno učenje i usavršavanje samo zato da bi opet bili na početku. Zvuči sizifovski, ali zapravo nije. Zatvaranjem jednog poglavlja počinje drugo još zanimljivije tako da ako pažljivo gledate uvijek se otvaraju novi horizonti. Medicina je fascinantna jer proučava ljudski organizam što je stavlja u sam vrh ljudskih aktivnosti. Medicina je više od zanimanja i zahtijeva da joj posvetite svoj život jer na kraju krajeva držite život i zdravlje ljudi u svojim rukama i stoga vaš radni dan nikad zapravo ne završava, ne onako kako je to kod drugih zanimanja. To pak ne znači da se istovremeno ne možete baviti i drugim aktivnostima primjerice znanstvenim radom, edukacijom, managementom i sl. Uz dobru osobnu organizaciju ostaje vremena i za druge aktivnosti obitelj, hobiji i sl. Dok su druga zanimanja podložna utjecaju ekonomije i kretanjima na tržištu rada medicina je siguran posao.

Kad jednom odem s ovog svijeta ne želim misliti da sam se dosađivao u životu. Ako se slažete s ovom mojom konstatacijom medicina je pravi poziv za vas.

2 Comments

  • Snježana Ozretić, 20. listopada 2021. @ 8:57 Reply

    Poštovanje imam veliki problem. Kada čućnem ili sjednem na nuže ne mogu se ustati jer nemam oslonca u koljenuma. Isto tako se ne mogu popeti na stilac. Noću prilikom spavanja me probudu bol snutarnje strabe koljens. Bila u ortopeda u KBC Splitu ali mi ništa nisu pomogli samo da mažem voltarenom. Nwznam šta da napravim jer se znam osjećati jako nemoćno kada se ne mogu ustati sa poda jer onda traćim oslonac za ruke da se mogu podignuti. Molila bi vas za savjet šta mi je činiti. Veliko hvala

    • Portal Dijagnoza, 21. listopada 2021. @ 18:49 Reply

      Draga Snježana,

      zahvaljujemo na interesu.

      Možemo Vam preporučiti specijalistički pregled ortopeda u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina, specijaliziranoj za ortopediju i sportsku medicinu. Više informacija možete pronaći na njihovoj službenoj web stranici: https://www.svkatarina.hr/centar-izvrsnosti/2/ortopedija-i-sportska-medicina/13 ili se možete direktno obratiti putem mail: info@svkatarina.hr ili na broj tel:+38512867400.

      Za sve dodatne informacije stojimo Vam na raspolaganju.

      Lp,

      Dijagnoza.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *