Šećerna bolest tipa 2 jedna je od najčešćih kroničnih bolesti današnjice i čini više od 90% svih slučajeva dijabetesa kod odraslih osoba. Riječ je o metaboličkom poremećaju kod kojeg organizam ne koristi inzulin učinkovito, što se naziva inzulinskom rezistencijom, a s vremenom dolazi i do smanjenog lučenja inzulina. Posljedica je postupni porast razine glukoze u krvi, koji može dovesti do brojnih zdravstvenih komplikacija ako se bolest ne prepozna i ne liječi na vrijeme.
Poseban izazov predstavlja činjenica da dijabetes tipa 2 često godinama prolazi bez jasnih simptoma. Iako se kod nekih osoba mogu javiti pojačana žeđ, učestalo mokrenje, umor, zamućen vid ili nenamjerni gubitak tjelesne mase, bolest se vrlo često otkriva tek tijekom rutinskih laboratorijskih pretraga. Upravo zbog toga velik broj ljudi živi s povišenim vrijednostima glukoze u krvi, a da toga nije ni svjestan.
Što je predijabetes?
Predijabetes je stanje koje prethodi razvoju šećerne bolesti tipa 2. Karakterizira ga povišena razina glukoze u krvi koja još uvijek nije dovoljno visoka za postavljanje dijagnoze dijabetesa. Iako osobe s predijabetesom uglavnom nemaju nikakve tegobe, njihov je rizik za razvoj dijabetesa značajno povećan.
Osim toga, predijabetes nije bezazleno stanje. Povišene vrijednosti glukoze već tada mogu nepovoljno djelovati na krvne žile i povećati vjerojatnost razvoja kardiovaskularnih bolesti. Pravodobno prepoznavanje predijabetesa stoga pruža priliku za djelovanje prije nego što dođe do razvoja šećerne bolesti i njezinih komplikacija.
Tko ima povećan rizik od razvoja dijabetesa?
Na razvoj predijabetesa i dijabetesa tipa 2 utječe kombinacija genetskih čimbenika i životnih navika. Najveći rizik imaju osobe s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću, osobito ako se višak masnog tkiva nakuplja u području trbuha. Sjedilački način života dodatno povećava vjerojatnost razvoja inzulinske rezistencije i otežava regulaciju glukoze u krvi.
Rizik raste i s dobi, osobito nakon 35. godine života, iako se posljednjih godina sve češće bilježi pojava predijabetesa i dijabetesa kod mlađih osoba. Veću vjerojatnost razvoja bolesti imaju osobe koje u obitelji imaju bliske srodnike s dijabetesom, žene koje su tijekom trudnoće imale gestacijski dijabetes te žene koje boluju od sindroma policističnih jajnika.
Posebnu pozornost treba obratiti i na osobe s metaboličkim sindromom, koji uključuje kombinaciju povišenog krvnog tlaka, poremećenih masnoća u krvi, abdominalne pretilosti i inzulinske rezistencije. Uz to, opstruktivna apneja u snu povezana je s povećanim rizikom razvoja poremećaja metabolizma glukoze.
Zašto je rano otkrivanje važno?
Predijabetes i dijabetes tipa 2 mogu se jednostavno otkriti laboratorijskim pretragama. Pravodobna dijagnoza omogućuje rano uvođenje mjera koje mogu usporiti ili potpuno spriječiti napredovanje bolesti.
Najčešće se koriste mjerenje glukoze natašte, oralni test opterećenja glukozom (OGTT) i određivanje glikiranog hemoglobina (HbA1c). Svaka od ovih pretraga pruža vrijedne informacije o regulaciji glukoze u krvi, a njihovim kombiniranjem moguće je precizno procijeniti postoji li predijabetes ili dijabetes.
Posebno je važno testirati osobe koje imaju čimbenike rizika, čak i ako nemaju simptome. Rano otkrivanje poremećaja omogućuje pravovremeno liječenje i značajno smanjuje vjerojatnost razvoja ozbiljnih komplikacija.
Kako spriječiti razvoj dijabetesa?
Dobra je vijest da se u velikom broju slučajeva razvoj dijabetesa tipa 2 može odgoditi ili spriječiti promjenom životnih navika. Najvažniju ulogu imaju pravilna prehrana, redovita tjelesna aktivnost i održavanje zdrave tjelesne mase.
Preporučuje se prehrana temeljena na načelima mediteranske prehrane, bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama, mahunarkama i kvalitetnim izvorima proteina. Istodobno je poželjno ograničiti unos prerađene hrane, slatkiša, zaslađenih napitaka i rafiniranih ugljikohidrata. Takav način prehrane ne samo da pomaže u regulaciji glukoze u krvi nego pozitivno utječe i na zdravlje srca i krvnih žila.
Redovita tjelesna aktivnost jedan je od najučinkovitijih načina poboljšanja inzulinske osjetljivosti. Stručne smjernice preporučuju najmanje 150 minuta umjerene aerobne aktivnosti tjedno, poput brzog hodanja, vožnje bicikla, plivanja ili plesa. Kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom i umjeren gubitak kilograma može značajno poboljšati regulaciju glukoze.
Važan korak u očuvanju zdravlja je i prestanak pušenja, budući da pušenje dodatno povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara i drugih komplikacija koje su češće kod osoba s poremećajima metabolizma glukoze.
Kada su potrebni lijekovi?
Promjena životnih navika ostaje temelj liječenja predijabetesa i prevencije dijabetesa tipa 2. Međutim, kod pojedinih osoba to nije dovoljno za postizanje zadovoljavajuće regulacije glukoze u krvi pa se može razmotriti i farmakološko liječenje.
Najčešće se koristi metformin, lijek koji poboljšava osjetljivost organizma na inzulin i dokazano smanjuje rizik razvoja dijabetesa kod osoba s visokim rizikom. Osim njega, kod određenih pacijenata mogu se primjenjivati i suvremeni lijekovi koji potiču gubitak tjelesne mase te dodatno smanjuju vjerojatnost razvoja šećerne bolesti i njezinih komplikacija.
Dijabetes se može spriječiti
Predijabetes je upozoravajući znak da je vrijeme za promjene. Iako često prolazi bez simptoma, njegovo pravodobno otkrivanje pruža priliku za djelovanje prije nego što nastupi šećerna bolest tipa 2. Usvajanjem zdravijih životnih navika, održavanjem primjerene tjelesne mase, redovitom tjelesnom aktivnošću i pravodobnim liječničkim kontrolama moguće je značajno smanjiti rizik razvoja bolesti i očuvati dugoročno zdravlje.
Rana prevencija i aktivan pristup vlastitom zdravlju ostaju najučinkovitiji način borbe protiv jedne od najraširenijih kroničnih bolesti suvremenog društva.
Izvori:
mayoclinic.org (2023). Prediabetes. Preuzeto s: https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/prediabetes/symptoms-causes/syc-20355278, 01.07.2026.
